Deborah Armin bila je suicidalna dok je plakala i gledala TV prijenos u kojem je gostovala Joyce Meyer. Preko TV-a, Joyce je govorila o Deborinoj očajnoj situaciji i Bog je izravno intervenirao u njezin život.
“Bila sam sklona samoubojstvu onoga dana kada sam susrela Gospodina u svojoj dnevnoj sobi u Palm Beachu na Floridi. U to sam vrijeme gledala kršćansku televiziju i kroz suze pokušavala vidjeti ekran. U životu mi se dogodilo previše groznih stvari koje su me ostavile bez nade. Tražila sam odgovore kako bih shvatila život i svu bol koju sam osjećala”, prisjeća se Deborah.
Osjećala se kao da je na dnu crne rupe
“Nisam mogla shvatiti stvari, nisam se htjela družiti i jedva sam funkcionirala u svom poslu. Nikakva količina alkohola, droge, seksa, shoppinga, vježbanja ili duhovnog misticizma nije mogla ispuniti zjapeću rupu u meni. Samo sam željela prekinuti bol, i u svom samoubilačkom stanju, zavapila sam Gospodinu: “Ako si stvaran, trebam te da dođeš sada. Ne mogu više,” i On je to učinio”, svjedoči Deborah.
Cijeli moj svijet se srušio
“Moj dečko me pokušao zadaviti i upravo sam prekinula s njim. Također sam se osjećala izolirano jer me uvjerio da se ne družim sa svojim prijateljima, što je klasična taktika kontrolirajućeg narcisa. Nadalje, budući da sam bila daleko od svoje obitelji u Engleskoj, osjećala sam se tako usamljeno.
Probala sam mnoge različite religije, a posebno new age/mistične prakse, bila sam reiki majstor i podučavala sam vođenu meditaciju, ali te stvari me nisu mogle utješiti. Nisu imale odgovore. Također sam tražila ljubav na svim pogrešnim mjestima, misleći da moram biti seksualna da bih bila voljena. Sve te stvari zajedno dovele su do toga da sam bila sklona samoubojstvu i razmišljala sam o načinima na koje bih mogla sve okončati.
Ali, tog sam dana u svojoj dnevnoj sobi u listopadu 2000. odlučila izmoliti molitvu spasenja koju je vodila Joyce na TV-u. I, u tom trenutku, kada sam zavapila sa svim u sebi, cijela atmosfera u mojoj dnevnoj sobi se promijenila. Soba se ispunila maglom, ili su me moje oči varale, i čula sam glas iznutra: “Dođi mi, čekao sam te; nikad nisam digao ruku s tebe, volim te” – tako divne riječi ljubavi i potvrde.
Našla sam se na koljenima, a zatim sam se ispružila licem prema dolje jecajući, ali svjesna da je Gospodin iznad mene. Nemam pojma koliko sam dugo bila na podu, ali kada sam ustala, sve su suicidalne misli nestale. Tog sam dana krštena u Duhu Svetom i nekoliko dana kasnije počela sam govoriti u jezicima dok sam čitala svoju Bibliju.
Nisam mogao prestati pričati ljudima o tome što se dogodilo i počela sam redovito posjećivati crkvu.”
Nema više suicida – sada donosi poruku nade drugima
“Dvije godine nakon ove suicidalne situacije, osjetila sam poziv da se vratim u Englesku. Čula sam Boga kako govori: “Vrijeme je da se vratiš kući, imam posao za tebe”, pa sam napravila veliki korak vjere, ostavivši sve na Floridi, svoj uspješni posao, sjajnu crkvu i prijatelje.
Nakon vremena koje sam provela na Biblijskom koledžu, završila sam u gradskoj policiji, na svoje veliko čuđenje, a dok sam služila kao policajka, Bog me je natjerao da započnem pisati knjigu. Sjela sam nakon 12-satnih smjena tijekom nereda u Londonu 2011. i napisala knjigu ‘Na putu kući’, koja bilježi moje putovanje u potrazi za Bogom kojeg nisam poznavala”, zaključuje Deborah.
Bogu smo zahvalni što je promijenio život ove drage žene!
