Ponekad je lako biti poražen, obeshrabren i potišten. No, postoji jedan važan razlog za veselje i uvijek bi nas trebao izdići iznad teških okolnosti.
Razlog zašto smo često obeshrabreni i potišteni usred naših kušnji je što gubimo iz vida pravi razlog naše radosti. Što je onda pravi korijen radosti? Prema Isusu, to nisu osjećaji, okolnosti ili postizanje nečega što donosi radost, već jednostavno uvjerenje da smo spašeni milošću.
Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: “Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime! A on im reče: “Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.” (Luka 10, 17-20)
Učenici su bili poslani da propovijedaju i služe u ime Gospodnje. Vidjeli su kako se događaju moćne stvari. Čak su i zlodusi bili bespomoćni protiv njih. Oni su zbog toga bili presretni i dolaze k Isusu radujući se. Isus im, međutim, pokazuje pravi razlog radosti. Kaže im da je spasenje najbolji i najveći katalizator radosti u životu vjernika.
Spasenje je više od “karte za izlazak iz pakla”
Bog je poslao svog Sina Isusa da umre za naše grijehe prije nego što smo ga priznali kao svoga Spasitelja.
Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. (Rimljanima 5, 6-8)
Njegova savršena žrtva otvorila je put da primimo Božju milost, donoseći sa sobom vječni život, pravednost i slobodu od grijeha (2. Korinćanima 5, 21).
Božja milost je potpuno nezaslužena. Nitko od nas to ne zaslužuje, jer smo svi grešnici (Rimljanima 3, 10-12. 23). U prispodobi o izgubljenom sinu Isus nam daje primjer kako izgleda Božja milost na djelu. U ovoj priči, sin bogataša rano traži svoje nasljedstvo. Otac mu ga daje, a sin odlazi i sve to rasipa na bezobziran život. Ubrzo, sin je bez novca, hrani svinje i napokon se odlučuje vratiti u očevu kuću i zatražiti da bude sluga – barem će imati hranu i sklonište. Kada se vrati, njegov otac ima puno drugačiju ideju:
“Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: `Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.` A otac reče slugama: `Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!` I stadoše se veseliti.” (Luka 15, 20-24)
Izgubljeni sin svome je ocu donio samo sramotu i narušenu reputaciju, no otac mu je potrčao kada ga je vidio da se vraća s daleka puta. Ovo je vrsta milosti koju nam Bog pokazuje. Svi smo napravili toliko grešaka. Pobunili smo se i mislili da će naši putovi biti bolji od Njegovih. Kada shvatimo da nisu, možemo se obratiti Bogu i On nas radosno i dragovoljno prihvaća kao svoju djecu (Ivan 1, 12-13; 3, 16-18).
Neki ljudi misle da kada su spašeni Božjom milošću to znači da mogu griješiti koliko hoće, jer su “pokriveni” Božjom milošću. Baš suprotno! Božja nam milost nije isprika za grijeh. Umjesto toga, Božja milost je ta koja nas spašava i Božja milost je ta koja nas obučava i osposobljava da živimo pravednim životom.
Da smo prepušteni sami sebi, nastavili bismo griješiti i bježati od Boga, ali On nas privlači k sebi (Ivan 6, 44). Kada odlučimo staviti svoju vjeru u Krista i Njegovu žrtvu za naše grijehe, Bog nas opravdava svojom milošću (Rimljanima 4,5). Hvala Bogu na Njegovoj beskrajnoj milosti prema nama!
Uvijek imate razloga za veselje
Isus nam govori čemu se prije svega trebamo radovati: da su naša imena zapisana na nebu. Kada je tvoje ime zapisano na nebu, ništa što se dogodi na zemlji ne može ga izbrisati. Povjerio si svoj život Bogu na nebu i to se nikada ne može izgubiti. Spašeni ste onog trenutka kada ste povjerovali i dokle god vjerujete.
Svi ćemo i dalje biti podložni usponima i padovima života, uključujući nepravde, patnju i bol. No, ako ste u stanju zastati i napraviti računicu, shvatit ćete da uvijek imate razlog za veselje.
