Nedavno sam imala priliku postaviti pitanje koje nikada nisam čula unutar crkve. „Kako znate trebate li savjetnika, psihijatra ili prijatelja?“. Odgovor je bio mudar i dubok.
Iskusna terapeutkinja opisala je Isusa u Getsemanskom vrtu. „Zamislite Isusa u vrtu.“ Biblija nam u Marku 14,34 govori da je Krist pogledao svoje učenike i rekao: „Žalosna je duša moja do smrti!“. Biblija nadalje opisuje Kristovu tjeskobu u Luki 22,44: „I zapavši u smrtnu tjeskobu, još usrdnije se molio. A njegov znoj postade kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.“
Nakon što je opisala stanje našeg Spasitelja, završila je pitanjem koje nikada neću zaboraviti.
„Što da Isus nije mogao izaći iz vrta?“ Nikad prije nisam razmišljala o tome, ali bilo je to pitanje vrijedno razmišljanja.
Duhovna borba koju vidimo u vrtu povezuje našeg Spasitelja s ljudima. Jasno možemo vidjeti zašto u Hebrejima 4,15 kaže da „nemamo takva Velesvećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima“.
Poput Krista, svi imamo vlastiti Getsemanski vrt.
U vrtu se nalazimo licem u lice s našim najvećim unutarnjim izazovima: tjeskobom, depresijom, nekontroliranim emocijama i još mnogo toga. Ponekad, kad netko zaglavi i ne može krenuti naprijed, možda se bori protiv duševne bolesti, nevezano za duhovnu borbu.
No kako to znamo? Iako je svaki slučaj za sebe, postoji 5 razlika koje možemo izvući iz ilustracije u Getsemanskom vrtu.
1. Duševna bolest zahtijeva vanjsku pomoć.
Neki uobičajeni znakovi duševne bolesti su: socijalno povlačenje, poteškoće u odnosima s drugima, problemi s kognitivnim funkcioniranjem, promjene u obrascima spavanja i apetitu, promjene raspoloženja i progresivna nesposobnost suočavanja sa životom. Internet nam može pomoći da dijagnosticiramo sami sebe i bližnje, ali duševnu bolest mora identificirati liječnik. Ako netko sumnja da njihovi najmiliji ili oni sami imaju mentalni poremećaj, trebali bi odmah zatražiti pomoć.
2. Duševna bolest se ne rješava duhovnim disciplinama.
Nažalost, postoje situacije u kojima pojedinci čitaju Bibliju, mole, poste, pohađaju crkvu, kućnu grupu i nedjeljnu školu, ali još uvijek se bore s mentalnim poremećajima. Često puta takvi pojedinci moraju tražiti dodatne opcije liječenja. To ne čini Božju Riječ manje „moćnom i djelotvornom“; riječ Božja je nezamjenjiva u životu svakog vjernika. To samo znači da je Bog opremio ljude koji pružaju pomoć u području duševne bolesti, a ponekad je uz duhovne discipline, prikladno potražiti stručnu pomoć.
3. Duševna bolest se ne liječi brzo.
Za razliku od duhovne borbe, duševna bolest nema brzo rješenje. Često se pojedinci s duševnim bolestima bore godinama. Možda funkcioniraju, ali se i dalje nalaze podložni nekoj bolesti koja ih muči. Moramo paziti da ne pretpostavimo kako se ovi simptomi mogu lako riješiti, kako će vrijeme iscijeliti naše voljene. Voljeti nekoga s duševnom bolešću zahtijeva istu strpljivu ljubav kakvu je Krist pokazao nama na drugim područjima.
4. Duševna bolest snažno narušava našu prosudbu.
U 1. Samuelovoj 18,10-12 vidimo da je kralja Šaula nadvladao zli duh. „I dogodi se sutradan da se zao duh od Boga spusti na Šaula te je prorokovao usred kuće. I David je rukom svojom udarao u harfu, kao i drugih dana, a Šaul je u ruci imao koplje. I baci Šaul koplje, jer reče: ‘Pribit ću Davida za zid.’“
Šaulov strah od Davida utjecao je na njegovu samokontrolu, do toga da ga je pokušao ubiti više puta. Šaul je bio obuzet željom da ubije Davida. To nije bilo tek trenutačni propust u prosudbi; dominiralo je njegovim mislima. Trebao se predati Božjemu Duhu umjesto da se oslanjao na vlastitu manjkavu snagu i borio sa svojim strahovima. Ekstremne i nekontrolirane misli u izravnoj suprotnosti Božjoj Riječi mogu narušiti našu prosudbu. U najtežim slučajevima, ove su misli ključna razlika između duševne bolesti i duhovne borbe.
5. Duševna bolest je stigmatizirana u crkvi.
Nažalost, još uvijek postoji velika stigma povezana s duševnom bolesti unutar univerzalne crkve. Službe za mentalno bolesne nisu lako ili uopće dostupne u crkvi. Djelomično je tome razlog nedostatak razumijevanja različitih vrsta mentalnih bolesti i opcija liječenja. To objašnjava zašto bi osobi bilo lakše tražiti molitvu za duhovnu borbu od depresije, bipolarnog poremećaja, shizofrenije.
Pojedincima na tom području nije ugodno priznati ili zatražiti pomoći. Krist, međutim, poziva vjernike da čine sve za „najmanje među njima“. Moramo pružiti atmosferu dobrodošlice, iskorijeniti stigme i ponizno služiti onima koji pate od duševnih bolesti i njihovim obiteljima.
Budući da je Krist pobijedio, i mi se nadamo pobjedi.
U Getsemanskom vrtu vidimo čovječnost našeg Spasitelja u punom smislu. Premda Biblija izričito ne kaže kako se Krist borio u svom umu, možemo zamisliti emocije koje je doživio na temelju riječi koje vidimo u tekstu. Moguće je da se suočio sa strahom koji guši, nadvladan očajem i dubokim obeshrabrenjem. Te su emocije dovoljno snažne da bi pokosile većinu, barem na neko vrijeme, a možda bi to bio slučaj da Krist nije mogao izaći iz vrta.
Molitva za one koji se bore s duševnom bolešću:
Nebeski Oče,
Ti si svet, jedini istinski Bog. Stvorio si svijet i sve u njemu i držiš ga.
„U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i vrhunci gorski njegovi su“ (Psalam 95,4).
O Bože, u tvojoj su ruci dubine mog srca, a moji planinski vrhovi pripadaju i tebi. Drži me. Vjerujem ti.
Rekao si da ćeš me voditi i nikada me nećeš ostaviti, ali osjećam se izgubljeno i samo. Ne znam što da radim i gdje da idem. Molim te pomozi mi. Pobrini se za mene. I pomozi mi vjerovati da ćeš mi dati sve što mi treba.
Rekao si da ćeš se vratiti po mene i obrisati sve moje suze, ali osjećam se napušteno i bojim se da će me suze slomiti. Molim te, podsjeti me tijekom dana na nadu koju imam u tebi. Pomozi mi da zadržim vjeru u tebe.
Trebam te da me vodiš i pobrineš se za mene. Jednostavno ne mogu ništa sam/a. Ti si put, istina i život. Pokaži mi put. Vodi me u istinu. Vodi me u život u izobilju.
Hvala ti Oče što me slušaš i voliš.
Amen.
Autorica: Kia Stephens; Prijevod: Vesna L., Izvor: Ibelieve.com
