Isusovo raspeće je bio najokrutniji način pogubljenja od strane Rimljana u to vrijeme. Što je Isus zapravo iskusio na križu?
Raspeće je metoda sporog i fatalno bolnog pogubljenja u kojem je žrtva vezana ili pribijena na veliku drvenu gredu i ostavljena da visi nekoliko dana, sve do konačne smrti od iscrpljenosti i gušenja.
Navodno su je osmislili Perzijanaci 300. godine prije Krista, a usavršili Rimljani 100. godine prije Krista. Milijuni kršćana će ovog Uskrsa razmišljati o boli Isusa Krista dok je umirao na križu.
Isusovo raspeće – detalji koje je proživio
Sljedeće detalje o raspeću sakupio je dr. C. Truman Davis.
1. To je najbolnija smrt koju je čovjek ikada izmislio i otuda pojam excruciating, što znači „ekstremno bolan“.
2. Bila je rezervirana prvenstveno za najopakije muške kriminalce. Isus je odbio anestetičko vino koje su mu ponudili rimski vojnici zbog obećanja u Mateju 26,29: „A kažem vam: neću od sada piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga, novoga, s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.“
VIDI OVO: Zašto je Isus morao umrijeti na križu?
3. Isusu su skinuli odjeću i podijelili je rimskim stražarima. To je bilo ispunjenje Psalma 22,18: „Razdijeliše među sobom haljine moje i za odjeću moju baciše kocku.“
4. Isusovo raspeće svakako je bila zastrašujuća, spora, bolna smrt. Nakon što je prikovan na križ, Isus je sada imao nemoguć anatomski položaj za održavanje tijela.
5. Isusova koljena su bila savijena pod kutom od oko 45 stupnjeva. Bio je prisiljen nositi svoju težinu na bedrenim mišićima, što je anatomski položaj koji nije moguće zadržati dulje od nekoliko minuta bez teškog grča u mišićima bedra i potkoljenice.
6. Isus je svoju težinu nosio na nogama, sa čavlima zabijenim kroz njih. Kako je snaga mišića Isusovih nogu slabila, težina tijela se morala prebaciti na Njegova zapešća, ruke i ramena.
7. U roku od nekoliko minuta od stavljanja na križ, Isusova ramena su bila iščašena. Nekoliko minuta kasnije Isusovi laktovi i zglobovi su isto bili iščašeni.
8. Rezultat tih iščašenja gornjih ekstremiteta jest da su mu ruke bile 9 inča duže nego što je normalno, kao što je prikazano na slici ispod.
9. Time se ispunilo proroštvo u Psalmu 22,14: „Kao voda razlih se, sve se kosti moje rasuše. Srce moje posta poput voska, otapa se usred grudi mojih.“
10. Nakon što su Isusovi ručni zglobovi, koljena i ramena dislocirani, težina Njegova tijela na gornjim udovima izazvala je pritisak na glavne mišiće prsnog koša.
VIDI OVO: Zašto je Isus bio razapet između dva razbojnika?
11. Te trakcije su izazvale da se Njegov prsni koš podiže prema gore i prema van, u najneprirodnije stanje. Njegov je prsni koš stalno bio u poziciji maksimalne dišne inhalacije. Da bi izdahnuo, Isus je fiziološki trebao prisiliti svoje tijelo.
12. Da bi izdahnuo, Isus se morao odgurnuti na čavlima u Njegovim nogama kako bi podigao svoje tijelo i omogućio pomicanje prsnog koša prema dolje i unutra, te time izdahnuo zrak iz pluća.
13. Pluća su mu bila u položaju mirovanja konstantne maksimalne inhalacije. Raspeće je medicinska katastrofa.
14. Problem je bio u tome što se Isus nije mogao lako odgurnuti na čavlima u Njegovim nogama, jer su mu mišići nogu, savijenih pod 45 stupnjeva, znatno oslabjeli, bili u teškom grču i u anatomski otežanom položaju.
15. Za razliku od svih holivudskih filmova o raspeću, žrtva je bila izuzetno aktivna. Raspeta žrtva je fiziološki bila prisiljena pomicati se gore-dolje na križu, na udaljenosti od oko 12 inča – kako bi disala.
16. Postupak disanja uzrokovao je intenzivnu bol, pomiješanu s apsolutnom strahotom gušenja.
17. Kako je šest sati raspeća prolazilo, Isus je sve manje i manje bio u stanju podnositi svoju težinu na nogama, jer su mu bedra i listovi sasvim oslabjeli. Bilo je sve više iščašenja zapešća, koljena i ramena, te daljnje uzdizanje Njegovog prsnog koša, pri čemu mu je disanje bilo sve teže i teže. Nekoliko minuta od raspeća Isus je patio od teške dispneje (otežanog disanja).
18. Njegovi pokreti gore-dolje na križu kako bi disao izazvali su intenzivnu bol u zapešćima, nogama i njegovim dislociranim laktovima i ramenima.
VIDI OVO: Znate li što se dogodilo na Veliki petak?
19. Pokreti su bili sve rjeđi kako je Isus bio sve iscrpljeniji, ali strahota skore smrti gušenjem prisilila ga je da nastavi sa svojim naporima disanja.
20. Isusovi donji mišići ekstremiteta proizveli su bolan grč od napornog odguravanja na nogama, kako bi podizao svoje tijelo i mogao izdahnuti u tom anatomski neprirodnom položaju.
21. Bol od Njegova dva oštećena središnja živca u zapešćima eksplodirala je svakim pokretom.
22. Isus je bio sav u krvi i znoju.
23. Krv je bila posljedica bičevanja koje ga je gotovo ubilo, a znoj rezultat Njegovih nenamjernih nasilnih nastojanja da ispusti zrak iz pluća. Kroz sve to je bio potpuno gol, dok su mu se židovski vođe, mnoštvo i lopovi s obje strane rugali, smijali i psovali ga. Uz to ga je i vlastita majka gledala.
24. Fiziološki, Isusovo tijelo je prolazilo kroz niz katastrofalnih i terminalnih događaja.
25. Budući da Isus nije mogao održavati odgovarajuću ventilaciju pluća, sada je bio u stanju hiperventilacije (neadekvatne ventilacije).
26. Njegova razina kisika u krvi počela je opadati i razvio je hipoksiju (nisku razinu kisika u krvi). Uz to, zbog svojih ograničenih respiratornih pokreta, razina ugljičnog dioksida (CO2) u krvi mu je počela rasti – stanje poznato kao hiperkapnija.
27. Ovaj porast razine CO2 stimulirao je ubrzano kucanje Njegovog srca kako bi se povećao dotok kisika i uklanjanje CO2.
28. Respiratorni centar u Isusovom mozgu slao je hitne poruke plućima da dišu brže, i Isus je počeo dahtati.
29. Isusovi fiziološki refleksi zahtijevali su da uzima dublje udisaje, te se nehotice mnogo brže pomicao gore-dolje uz križ unatoč iznimnoj boli. Očajnički pokreti bili su spontani nekoliko puta u minuti, na oduševljenje mnoštva, rimskih vojnika i Velikog vijeća koji su ga izrugivali.
VIDI OVO: Zašto je mnoštvo uzvikivalo: „Raspni ga!“ kada je Pilat želio osloboditi Isusa?
30. Međutim, zbog toga što je Isus bio pribijen na križ i sve iscrpljeniji, nije bio u stanju pružiti više kisika tijelu koje ga je očajnički trebalo.
31. Kombinacija hipoksije (premalo kisika) i hiperkapnije (previše CO2) izazvala je sve brže kucanje Njegovog srca, i Isus je razvio tahikardiju.
32. Isusovo srce je kucalo sve brže i brže. Njegov puls je vjerojatno bio oko 220 otkucaja u minuti, na maksimalnoj razini normalne održivosti.
33. Isus nije pio ništa 15 sati, od 6 h poslijepodne prethodne večeri. Isus je podnio bičevanje, koje ga je zamalo ubilo.
34. Krvario je po cijelom tijelu zbog bičevanja, trnove krune, čavala u zapešćima i nogama, te otvorenih rana nakon udaraca i padova.
35. Isus je bio već vrlo dehidriran, a Njegov je krvni tlak alarmantno pao.
36. Njegov krvni tlak je vjerojatno bio oko 80/50.
37. Bio je u prvom stupnju šoka, uz hipovolemiju (nizak volumen krvi), tahikardiju (pretjerano brzi otkucaj srca), tahipneju (pretjerano brzo disanje) i hiperhidrozu (prekomjerno znojenje).
38. Do oko podneva, Isusovo srce je vjerojatno počelo slabjeti.
39. Isusova pluća su se moguće počela puniti plućnim edemom.
40. To je samo pogoršalo Njegovo disanje, koje je već bilo ozbiljno ugroženo.
41. Došlo je do zatajenja Isusovog srca i zatajenja dišnog sustava.
42. Isus je rekao: „Žedan sam“, jer mu je tijelo vapilo za tekućinom.
43. Isus je bio u očajničkoj potrebi za intravenskom infuzijom krvi i plazmom da spasi svoj život.
44. Isus nije mogao pravilno disati i polako se gušio do smrti.
45. U ovoj fazi, Isus je vjerojatno razvio hemoperikard.
46. Plazma i krv su se nakupili u prostoru oko srca, tzv. perikardu.
47. Ova tekućina oko srca uzrokovala je tamponadu srca (tekućinu oko Njegovog srca, koja je sprječavala da Isusovo srce kuca ispravno).
48. Zbog sve većih fizioloških zahtjeva Isusovog srca i naprednog stanja hemoperikarda, Isus je moguće na kraju zadobio rupturu srca. Srce mu je doslovno prsnulo. To je vjerojatno bio uzrok Njegove smrti.
VIDI OVO: Koliko godina je imao Isus kada je umro na križu?
49. Da bi usporili proces smrti vojnici su na križ stavili malo drveno sjedalo, koje je dalo Isusu „privilegiju“ da nosi svoju težinu na križnoj kosti.
50. Učinak toga je da umiranje na križu može potrajati i do devet dana.
51. Kada su Rimljani željeli ubrzati smrt, jednostavno bi žrtvi slomili noge, zbog čega bi se žrtva ugušila u nekoliko minuta. To se zvalo crucifragrum.
52. U tri sata poslijepodne Isus je rekao: „Tetelastai“, što znači: „Svršeno je.“ U tom trenutku, predao je svoj duh i umro.
53. Kad su vojnici došli do Isusa da mu slome noge, On je već bio mrtav. Nijedna kost Njegova tijela nije bila slomljena, što je bilo ispunjenje proročanstva.
54. Isus je umro nakon šest sati na najbolniji i najstrašniji način mučenja koji je ikada izmišljen.
55. Isus je umro kako bi obični ljudi mogli ići u nebo.
Autorica: Julie Brown Patton; Prijevod: Vesna L.; Izvor: GospleHerald.com
