Ponekad zaboravljamo da se tijelo vodi kroz žarku kušnju da bi se mogla očitovati slava Gospodnja i izvršiti naum Božji. Ovo je vrijeme fizičkog trpljenja. Mislim, što se tiče djece Božje.
Evangeliziram i molim za bolesne preko dvadeset godina. Nikada u čitavom tom svom iskustvu nisam naišao na toliko bolesti, trpljenja i boli kod djece Gospodnje kao sada. Ali umjesto da se uznemirimo, trebali bismo ponovno potvrditi našu vjeru u Gospodina Isusa i tako pažljivo živjeti u duhu da tjelesna testiranja ne unište i ne spriječe naume Božje.
Neku večer k meni je puna žalosti došla jedna evanđelistkinja i ispričala mi o svom fizičkom trpljenju i boli. Molila je za druge, a sad je i sama bila testirana u tijelu kao nikada ranije. Iznova i iznova vapeći je govorila: “Što sam učinila? Što sam učinila?” Na trenutak sam bio zbunjen. A onda kad me Duh ponukao, odgovorio sam: “Trebala bi reći: ‘Što to on čini sa mnom?'”
U trenu joj se razbistrilo. Suze su bile obrisane. Počela je vidjela lik Sina Božjega u užarenoj peći. U svom trpljenju i boli počela je vidjeti razotkrivanje božanskog nauma. Ne znam kad će izaći na drugoj strani, no znam da umjesto da je proždre vatra, izaći će s takvom slavnom pobjedom da će hodnicima njezina života beskrajno odzvanjati uzvisivanje Boga.
Zašto bismo trebali biti iznenađeni što nam tijelo mora proći kroz užarenu peć? Nije li se i sam Isus naučio poslušnosti kroz stvari koje je trpio? Nije li nas Pavao učio milosti da donesemo naša tijela – naš fizički dio – u pokornost božanskoj volji?
Nije li vam sinulo da su velika duhovna iskustva često puta rođena u boli fizičkog trpljenja? U onaj mračan ponoćni sat u zatvorskoj ćeliji u Filipima, Pavao i Sila su bez sumnje podnosili tjelesnu bol. Bilo je to vrijeme tjelesnog testiranja.
Ali kad dospijemo u slavu i razgovaramo s ova dva heroja križa na sunčanim ulicama doma našega Oca, tvrdim da će vam reći da je zatvor u Filipima bio jedan od najvećih blagoslova s kojim su se susreli na svom hodočasničkom putu. Tjelesno trpljenje nikada s Bogom nije kraj.
Ne postoji nijedna izjava Pisma koja bi nekoga navela povjerovati da nas Gospodin vodi u užarenu peć i da nas onda tamo ostavlja. Ako nas put kojim on želi da putujemo vodi u užarenu peć, uvijek postoji i put koji izlazi na drugoj strani.
Autor: Charles S. Price; Izvor: Put života
