Koji put vodi do svrhovitog i uravnoteženog života? Samo onaj pod čvrstom palicom nebeskog Vođe koji će se nastaviti u vječnosti s Isusom.
“Svijet prolazi i požuda njegova, ali onaj tko vrši volju Božju ostaje zauvijek.“ “U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah.“ 1. Ivanova 2,17; 4,18
U jednom jutarnjem proučavanju iza prvog navedenog teksta napisana je priča o bogatašu, čovjeku koji se našao na vrhuncu svoga života, kako u svome vrtu promatra mukotrpan i spor put gusjenice po drvenoj gredi na koju je naslonjena ruža. U tim trenutcima razmišljao je i o svom životnom putu i koliko je njemu trebalo truda i vremena da bude gdje je sad. I dok je tako razmišljao gusjenica se približila vrhu. Kada se napokon uspjela popeti do vrha krenula se vraćati nazad. Na vrhu te grede nije ju čekao zeleni list, već golotinja mrtvog drveta.
U sličnim životnim situacijama znamo se naći i mi kada si postavimo vlastite ciljeve (često nagonjeni požudom tijela ili očiju, strahovima svakakve vrste) i krenemo svim silama i snagom ka njegovom ostvarivanju. A kada uspijemo i nađemo se na vrhuncu, okrenemo se i shvatimo da smo promašili živote i nepovratno izgubili godine.
“Neki se put čovjeku učini prav, a na kraju je to put k smrti.“ Izreke 16,25 (VB)
Moram priznati da ni meni nije stran takav način života. Za sebe ne mogu ni reći da sam došla do vrhunca života, (hvala Bogu), već na nekih 26% puta kada se počelo sve rušiti. Ali radi neuviđanja problema, tvrdoglavosti i iznimne snage volje koju je Bog stavio u svakoga od nas, “dogurala“ sam skoro i do 32% puta. I tu me Bog počeo zaustavljati i krenuo spuštati natrag. I Bog će nam često preko svoje Riječi, savjesti i drugih ljudi oduzimati mir na tom krivim putu kojim smo krenuli.
Tek kada dobije našu pažnju može raditi s nama. A našu pažnju zadobije tek kada shvatimo da nas je krivi put počeo upropaštavati – fizički, psihički, ali i moralno. Gotovo uvijek put koji sami izabiremo jest put na kojem ne možemo ostvariti svoje pune potencijale. Ja sam se nakon 32% puta osjećala toliko iscrpljena na svim poljima – od duhovnog, financijskog i emocionalnog.
Osim iscrpljenosti, čovjek na tom putu “zaradi“ i loše obrasce ponašanja pa je jedini logičan put da se krene spuštati tim istim putem i “čistiti prljavštine“ koje su čak i postale dio njegovog karaktera. I na kraju krajeva na tome putu ne možemo ostvariti puni potencijal koji Bog ima za nas još od prije postanka svijeta.
“`Jer ja znam namisli što sam ih ja s vama namislio`, riječ je Gospodnja, `namisli mira, a ne zla, da vam dadnem budućnost i nadu.`“ Jeremija 29,11 (VB)
I tada nam ne preostaje ništa nego da stanemo, utišamo se i spoznamo tko je Bog i kako i kojim putem krenuti dalje.
Jedan od kršćanskih pisaca Oswald J. Smith je uputio prekrasne riječi kako Bog vodi naše živote (parafraziranje pastora Frederika Milera): “Potpiši svoje ime pri dnu praznog lista i dopusti Bog da On popuni uvjete i točke sporazuma. Ispunjavat će po jedan korak i kada napraviš taj korak, onda će On napisati sljedeći. To znači da jedriš pod zapečaćenim komandama. Kamo? – nije ti poznato. Kada? – ne znaš. Kako? – to ne spada na tebe. Zašto? – ne smijete se ticati. Na tebi je samo da prihvatiš Njegove zapečaćene naloge i da ih otvaraš onda i samo onoliko koliko On hoće.“
Ići korak po korak za one koji vole znati na čemu su i gdje idu je jako frustrirajuće, zastrašujuće i zahtijeva puno povjerenja i potpunu predaju (a to nam uvijek radi našeg “ja“ teško pada). Iako nas Bog ni po tom pitanju nije ostavio u potpunom neznanju. Mi znamo koji je naš krajnji cilj – postati građani nebeskog kraljevstva.
Za predaju je nužno povjerenje, a ono se stiče. A povjerenje uvijek gradi onaj koji želi da mu se vjeruje. U slučaju vođenja naših života, riječ je o Bogu. Iako je cijela Biblija jedna velika pouka o tome što je Bog učinio za nas i što namjerava učiniti, On nam je spreman pružiti i dodatne dokaze kako bismo Mu vjerovali. To čini time što nam svakodnevno pruža dokaze svoje brižne ljubavi prema nama. Uostalom, najbolje se uči na vlastitom primjeru.
Ali ono što nam Biblija može pružiti jest poticaj za korak vjere u prepuštanju, a dalje preuzima naš brižni Otac. Tada nam se i one situacije i stvari koje nas prividno odvajaju od cilja, poput:
1) odlaska s egipatskog dvora u pustinju
2) nepravedno optuženi čamimo u zatvoru
3) ________________________________ (slobodno nadodajte svoje strahove koje mislite da bi vam se mogli ostvariti u životu i da vas priječe u predaji Bogu)
zapravo pod čvrstom palicom nebeskog Vođe vode ka ostvarivanju svih naših potencijala i vođenju svrhovitog i uravnoteženog života koji će se nastaviti u vječnosti s Isusom.
Autorica: Marija Miljković
