„Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati“. (Luka 17, 33)
„Nemam ništa što bih mogao pokazati u životu“, rekao je.
„Nemam karijeru. Malo prijatelja. Nemam suprugu. Nemam financijsku budućnost. Ništa. Rob sam dugova, mučim se s grijesima iz djetinjstva i preostalo mi je malo nade. Nećete me čuti da kažem nešto što nisam, ali većinu dana se pitam zašto sam još uvijek ovdje“.
Razdoblje mladosti je imalo prošlost. Mrtvi snovi i osušena očekivanja pravila su svake večeri društvo njemu i njegovim ljubimcima. Opisao njegovog života odgovarao je načinu pisanja Anne of Green Gables: „Moj život je savršeno groblje pokopanih nada“. Većina njegovih nada otišle su u lijes žive.
Vrijeme je nagrizlo njegove rane. Osjećao je bijes prema članovima crkve koji su ga izdali. Bio je odbojan prema zaposlenicima koji su ga prevarili, ogorčen zbog toga što su drugi imali ono za čime je on čeznuo. Borio se protiv svog grijeha najbolje što je mogao i ovako mu Bog vraća?
Razočaranje je izgledalo jednostavnije za nositi dok je bio mlad, ali sada je sunce počelo zalaziti. Gdje je život kojeg je zamišljao? Bio je poput pogrebnika gledajući nadu koja je nestala.
Što kada biste vi pogledali unazad, poput mog prijatelja i kada bi sve što biste vidjeli bilo groblje pokopanih snova, jaja koja se nikada nisu izlegla, odlične stvari koje nikada nisu došle, godine koje su prošle kao dah? Što vi činite kada vidite da je život koji se trebao dogoditi nestane iz retrovizora?
1. Pustite život koji ste željeli
Moramo imati na umu da „predugo očekivanje ubija srce, a ispunjena želja drvo je života“. (Izreke 13, 12) Ako posao nikada ne dođe, supružnik nikada ne bude pronađen, rana nikada ne iscijeli, tada bi odgoda (i smrt) dobrih stvari trebala dovesti do suza. No mora doći dan kada ćemo odložiti od sebe težinu neostvarenog života i trčati utrku koja nam je zapravo namijenjena gledajući u Isusa. (Hebrejima 12, 2)
Krist uči ovo kada kaže da se sjetimo Lotove žene. (Luka 17, 32) Umjesto da ide prema naprijed u život u koji ju je Bog pozvao, ona se okrenula i pogledala u Sodomu. Kao rezultat toga Bog ju je pretvorio u stup soli. Poput nje, mnogi od nas su u iskušenju čeznutljivo pogledati unatrtag, poput Deme koji se zbog toga što je bio „zaljubljen u ovaj svijet“ odrekao Pavla. (2. Timoteju 4, 10) Drugi od nas čeznutljivo gledaju prema gradovima koje nikada nisu posjetili ili živote koje nikada nisu živjeli.
Isus nastavlja: „Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati“. (Luka 17, 33) Život kakvom smo se nadali može biti nešto najteže što trebamo pustiti. Duhovi su zahtjevniji. No svi mi moramo zaboraviti što leži iza i što bi nas usporavalo da idemo prema onome što se krije ispred. (Filipljanima 3, 13)
2. Gledajte život koji dolazi
Priča čovječanstva nije „bajka ispričana od strane idiota, prepuna buke i bijesa koji ne označavaju ništa“, kao što Macbeth očajava. To je bajka, opširnija od naših pojedinačnih uloga, ispričana od strane mudrog i dobrog Stvoritelja, kršćaninu, Ocu.
Ne smijemo se pretvarati kao da je naša priča glavna priča već u okviru Božje otkupljujuće drame trebamo radosno pronaći svojih nekoliko linija. Kršćanin sam može pogledati na svoju preplavljujuću životnu kaznu, kukati na trenutak i onda se radovati neizrecivom radošću ispunjenu slavom, jer u Kristu nas čekaju najbolje stranice i najbolja poglavlja. Smrt je više početak nego završetak, zarez nego točka, dolazak kući nego napuštanje.
Zato Pavao opisuje naš život na ovoj strani raja kao čekanje. Mi ubijamo grijeh i živimo božanskim životima „iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista“. (Titu 2, 13) Mi evangeliziramo čekajući. Tražimo Njegovo lice čekajući. Vodimo malene skupine, podižemo djecu, radimo čekajući. Postoji puno više toga za priču svakog kršćanina koja se ne može sada iskusiti. „Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi“. (1. Korinćanima 15, 19)
Na što mi čekamo? Mi čekamo na našu blagoslovljenu nadu, pojavak Isusa Krista. On je potpuno drugačija nada od svega onoga što imamo na zemlji. On je radosna nada, nada koja neće iznevjeriti, propasti ili slomiti se. Jednom pokopan, On je jedina nada koja je pobijedila grob.
Žalujete li zbog života koji nikada nije došao? Pogledajte ”uskrsnuće i život”. (Ivan 11, 25) Naša nada sjedi okrunjena s Očeve desne ruke, besmrtna, naše naslijeđe, neuništivo. Vjernikov istinski život nastaje s Kristom: „Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi“. (Kološanima 3, 4)
Onoga kada kada prijekore svoje djece baci na morsko dno sveci će biti viđeni, čak i našim zemaljskim, običnim životima, kao veliko blago Kristove krune, kraljevi i kraljice raja. Rečeno je da će na taj dan:
„Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu“. (Izaija 25, 9)
Život počinje Njegovim dolaskom. Avantura započinje iznad groba.
3. Prihvatite život koji imate
Ako postavimo raj ispred sebe, moći ćemo prihvatiti živote koje sada živimo. Isus se popeo na drvo i ispio našu osudu „zbog radosti koja je bila ispred Njega“. (Hebrejima 12, 2) Kraj naše priče Mu je pomogao i pomaže nama da izdržimo njezinu sredinu. Ako, unutar svojih kratkih poglavlja čujemo kako Isus govori: „Uistinu kažem ti, danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Luka 23, 43) onda ne trebamo očajavati zbog dosadnog ili naizgled potraćenog života. Jer „otići s Kristom“ je puno bolje. (Filipljanima 1, 23)
Stoga, kao što John Piper savjetuje: „Povremeno duboko tuguj zbog života kojem si se nadao. Oplakuj gubitke. Nakon toga umij svoje lice. Vjeruj Bogu i prihvati život koji imaš“, znajući da u Kristu to nije život koji ćeš uskoro imati. Naše buduće naslijeđe nas uči da ne očajavamo oko onoga što je trebalo biti već da se radujemo zbog onoga što će biti. Žarko gorimo za dobra djela, Božju slavu i dobro drugih. Molimo se svome Ocu, čitamo Njegovu Riječ, slušamo i štujemo Njegova Sina. Smijemo se i plačemo, pjevamo se i nadamo, tražeći Ga oko sljedećeg skretanja. Vjeruj u Krista, slijedi Ga sada i to će biti najdalje što ćeš ikada izbivati od doma.
Ne budi zabrinut/a
Možda ste umorni od čekanja. Znam da ja jesam. Čeznem za time da budem u domu sa svojim Ocem. Čeznem za time da se sve loše stvari pokažu neistinitima. Da prestanem bitku s grijehom. Da prestanem slušati grozne vijesti. Da iskusim savršeno jedinstvo sa svetima. Da Ga vidim licem u lice.
No sve velike priče nas uče da se ne umorimo čekajući. Posljednja odluka će sve učiniti vrijednim čekanja. Bismo li se trebali umarati, čekajući na sve što smo ikada željeli? Bismo li trebali tugovati zbog toga što je izlazak sunca vječnog blaženstva u šest, umjesto u četiri sata? Zasigurno nekoliko dodatnih sati tame daju dodatnu čar vječnim zrakama svjetlosti. Tako i nekoliko dodatnih napetih poglavlja mogu biti iskorištena za osnaživanje posljednje odluke.
On će doći. Blagoslovljeni su oni koji, unatoč razočaranjima ovog života, čekaju na nastavak poglavlja. Pustimo život koji nikada nije došao. Prihvatimo život kojeg imamo sada. Čekajmo na život koji će uskoro doći.
Autor: Greg Morse; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org
