Evanđelje dana za ponedjeljak, 25. ožujka 2024. godine: Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! (Ivan 12, 1-11)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.
Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«
Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. (Ivan 12, 1-11)
Evanđelje dana – komentar
Isus je volio biti u domu u Betaniji. Ondje je bio u ugodnom društvu s Lazarom, Marijom i Martom. Usprkos mnogima koji su bili protiv Isusa, bilo je srca što su istinski kucala za njega. Lazar bijaše jedan od sustolnika koji su sjedili s Gospodinom, a Marta je posluživala. S druge strane, Marijina odanost Kristu navela ju je da uzme libru prave dragocjene nardove pomasti i pomaže mu noge. Na taj je način htjela pokazati da ništa nije previše vrijedno da se dade Kristu. On je vrijedan svega što imamo i jesmo.
Kad god dođemo do Marije, ona je uz Isusove noge. Ovdje mu noge otire svojom kosom. Budući da je ženina kosa njezina slava, pred noge mu je polagala svoju slavu.
No, onaj koji će izdati Gospodina nije mogao podnijeti da se dragocjena pomast troši na taj način. Juda nije Isusa smatrao vrijednim trista denara. Smatrao je da se miris mora prodati i novac dati siromasima. Ali, bilo je to samo licemjerje. Nije njemu bilo do siromaha ništa više nego do Gospodina. On će ga izdati, ne za trista denara nego za desetinu te svote. Juda bijaše kradljivac i pohlepan čovjek, jer imao je novčarku i uzimao je što se u nju stavljalo.
Isus je komentirao Marijin čin, rekavši zapravo: “Nemojte joj braniti da to čini. Čuvala je ovu pomast za dan moga ukopa. Sada je želi izliti na mene u znak svoje ljubavi i štovanja. Treba je pustiti da to učini.”
Brzo se pronio glas da je Isus blizu Jeruzalema. Silno je mnoštvo došlo u Betaniju vidjeti ga, dok su drugi pošli vidjeti Lazara kojega je uskrisio od mrtvih. No, do izražaja dolazi bolesna mržnja ljudskog srca, jer glavari svećenički odlučiše ubiti i Lazara. Neki tumači smatraju da su ti glavari bili saduceji koji su nijekali uskrsnuće te da su zato Lazarovim umorstvom htjeli ukloniti dokaze. (William MacDonald; prema “Komentaru Novoga zavjeta”)
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Gospodine, ništa nije važnije i vrijednije od Tebe. Ti si dao svoj život kao otkupninu za mnoge. I mislio si na mene dok si visio na križu. Hvala Ti za žrtvu i sve što mi je ona omogućila. Pomozi mi da te vjerno slijedim do kraja života. Amen!
