Nekada sam jako voljela ovu rečenicu da trava nije droga. Trava je trava, biljka. BOG JU JE STVORIO, zašto bi pušenje marihuane bio grijeh? Bolje da legaliziraju travu nego alkohol. Nikada nisam čula da je netko skrivio prometnu nesreću jer je bio napušen. To su bile omiljene izjave kojima sam „pravdala“ svoje konzumiranje marihuane.
Zanemarimo osobno mišljenje i pozabavimo se malo činjenicama:
Pot, smoke, trava, joint, herb, boo ya, doobie, bionic, haš, hašiš, šit, ganđa, dumina, dim… to su samo neka od hrpe nadimaka za biljku latinskog naziva Cannabis sativa, indijsku konoplju ili svima poznatu – marihuanu.
Kanabis sadrži 426 spoja koji se pušenjem pretvaraju u čak 2.000 novih spojeva. Više od 70 njih zovu se kanabinoidi i nema ih ni u jednoj drugoj biljci. Kanabinoid delta-9-tetrahidrokanabinol (THC) osobito je psihoaktivan i prouzročuje stanje opijenosti. Što je više THC-a marihuana je opojnija.
Što se to događa u mozgu da pušenje trave često dovede do toga da se usred rečenice „izgubimo“ i ne znamo što smo htjeli reći? Jedan od glavnih učinaka marihuane kod ljudi je prekid kratkoročne memorije. Utjecaj THC-a nalikuje privremenoj hipokampalnoj ozljedi. Drugim riječima, pušenje marihuane stvara efekt privremenog oštećenja mozga.
Zbog toga su nakon pušenja trave sjećanja često isprekidana, a ponekad i nedostaju dijelovi, jer se puno manje informacija “pohranjuje u memoriji”.
Prvo iskustvo s marihuanom imala sam s 13 godina. Bilo je užasno. Moji stariji prijatelji su mi, na moje traženje, poklonili to iskustvo za rođendan. Kada sam povukla prvih nekoliko dimova bilo je podnošljivo, no nakon nekog vremena počela sam osjećati slabost, te sam ubrzo postajala paranoična i uhvatio me strašan napadaj panike koji je trajao sve dok djelovanje nije popustilo. Odlučila sam da neću više nikada pušiti jer je iskustvo bilo užasno. Povraćala sam i gotovo tri sata provela u nepodnošljivom strahu. No, kako sjećanja vremenom blijede u srednjoj školi sam opet zapalila i krenulo je…
Ponekad je bio dobar osjećaj „otupljenosti“ na stvarnost, to mi je godilo. Nisam se zamarala stvarima koje me inače muče nego sam jednostavno odlučila biti isključena. Ali nakon tih dva do tri sata high stanja povratak u stvarnost bio je grozan. Osjećaj praznine i konstantne paranoje. I tako iz dana u dan. Smatraš to izlazom; „zapalit ću pa će mi biti bolje!“ –Kakva laž! Ono što se zapravo dogodi je da si nekoliko sati isključen i provedeš vrijeme u nerealnom stanju svijesti. Nakon toga ti bude još gore i svaki idući put ti treba sve veća količina marihuane da bi došao do „isključivanja“ i tako u krug. Prestaneš funkcionirati kao normalna osoba. Postaneš lijen i nezainteresiran za svijet oko sebe. Zapostaviš obveze i odnose. Pamćenje ti dođe na razinu zlatne ribice, a ti polako postaješ musava osoba, nezainteresirana za život. U glavi ti je jedino chillanje sa svojim chill prijateljima koji te razumiju. Haha, da!
U Petrovoj poslanici piše da SVU svoju brigu bacimo na Njega, jer se on brine za nas. Ljudi često traže izlaz iz svojih briga na pogrešan način. Umjesto da predaju Bogu svoje brige i puste da On riješi sve, oni se zakopavaju još dublje nekim trenutnom „rješenjima“. Nisu niti svjesni koliko ta „rješenja“ mogu ostaviti trajne posljedice na njihov život.
Iako je marihuana najblaže i najslabije halucinogeno sredstvo, smatram ju možda i većim problemom od nekih jačih droga. Zašto? Zato što je postala previše prihvaćena i sveprisutna. Lako je doći do nje. Čak i u osnovnoj školi. To govorim iz osobnog iskustva, a ja sam osnovnu završila prije gotovo 10 godina. Svi smo svjedoci kako svijet oko nas napreduje brzinom svjetlosti pa si možemo zamisliti kako je sada.
Naime, trava je droga „za svaki džep“, lako ju je nabaviti i platiti. To je ono što će vam potvrditi SVI, koliko god imali godina. Ono što vam možda neće priznati je, da su je već probali.
Sljedeći problem koji se veže na konzumaciju marihuane je taj da velika većina ljudi (ovo su opet osobne statistike) koja je aktivno konzumirala marihuanu, nakon nekog vremena probala je i nastavila konzumirati i druge droge (kokain, Extasy, MDMA i sl.) koje su još opasnije za zdravlje i razvoj mladih.
Nepotrebno je pretjerano naglašavati koliko je droga opasna. Mislim da posjedujemo tu svjesnost.
Nije cool pljugati i prilagoditi se, niti biti kao svi. Baš suprotno – cool je izdvojiti se iz mase. Reći “ja ne želim uništavati vlastiti, a niti tuđi život bilo kakvom ovisnošću!” Budi primjer, budi drugačiji, budi poticaj na bolje stvari. Dok sam se stapala u masi na taj način, bila sam prazna i isfrustrirana. Svađala sam se s roditeljima,” prijatelji” su mi bili koristoljubivci koji me zapravo nisu niti poznavali. Droge se čine kao trenutni „izlaz“, ali one te zarobljavaju i guraju u svijet kojem nije ugodno pripadati. Možda si proživio ili živiš bolne stvari, možda je pritisak okoline prevelik, ali znaj da ih “tupilo” neće riješiti. Jedini pravi izvor života i svakog praktičnog rješenja može biti Bog. Jedino On može ispuniti prazninu, izliječiti slomljeno, sagraditi srušeno, izvući iz blata i kaljuže. Jedino Isus ti može dati potpunu radost i slobodu. Iskreni smijeh i shvaćanje života na ispravan način. Jedini pravi Put i Izlaz je u Njemu. Što prije to shvatiš život će ti postati lakši, jednostavniji i ispunjeniji! On će ti pokazati put prihvaćanja sebe i drugih, svojih limita, ali i velikih mogućnosti. Uputiti će te i na ljude koji ti mogu biti na blagoslov, na izgradnju. Upravo njima će otkriti tvoju pravu osobnost i oni će te voljeti zbog toga što ti jesi!
Autorica: K. Č.
