Na nedavnom kongresnom saslušanju, dr. Miriam Grossman, psihijatrica s 45 godina iskustva, iznijela je snažnu kritiku trenutne rodne ideologije, posebno fokusirajući se na koncept “spola dodijeljenog pri rođenju” i medicinske intervencije povezane s transrodnom mladeži.
Njezino svjedočenje, izneseno u samo pet minuta, iznijelo je značajne zabrinutosti u vezi s prevladavajućim narativom u transrodnoj zdravstvenoj skrbi te istaknulo rastući međunarodni skepticizam prema tim praksama.
Spol se određuje začećem, ne dodjeljuje se pri rođenju
Dr. Grossman je započela obraćanjem na često korištenu frazu “spol dodijeljen pri rođenju”, koju je opisala kao zavaravajuću i znanstveno netočnu. Prema dr. Grossman, spol nije proizvoljno dodijeljen od strane medicinskih stručnjaka pri rođenju; umjesto toga, on se određuje začećem na temelju bioloških čimbenika i prepoznaje pri rođenju.
Upozorila je da ovaj jezik dovodi ljude, posebno djecu, u zabludu, navodeći ih da vjeruju kako su muško i žensko samo etikete koje se mogu mijenjati, što, kako tvrdi, nije istina.
Kritika dokaza koji podupiru rodno afirmativnu skrb
Dr. Grossman se zatim osvrnula na tvrdnje dr. McNamare, druge stručnjakinje koja je ranije svjedočila. Dr. McNamara je tvrdila da su medicinske intervencije koje afirmiraju rod, poput blokatora puberteta i hormonskih tretmana, jedine znanstveno utemeljene i životno važne terapije za transrodnu mladež.
Dr. Grossman je snažno osporila ovu tvrdnju, navodeći nedostatak čvrstih znanstvenih dokaza koji podupiru dugoročne koristi ovih intervencija. Istaknula je da su nekoliko zemalja, uključujući Finsku, Švedsku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Norvešku, preispitale i ograničile ove tretmane, zaključivši da rizici često nadmašuju potencijalne koristi.
Međunarodne promjene u politici
Ključni dio argumentacije dr. Grossman bio je značajan pomak u međunarodnoj politici u vezi s transrodnom zdravstvenom skrbi za maloljetnike. Zemlje poput Finske, Švedske i Ujedinjenog Kraljevstva uvele su stroga ograničenja na medicinske intervencije za transrodnu mladež, često nakon što su otkrile ozbiljne zdravstvene rizike povezane s tretmanima poput blokatora puberteta.
Te zemlje nisu zabilježile porast samoubojstava ili mentalnih zdravstvenih kriza među mladima, što dovodi u pitanje tvrdnju da su ove intervencije nužne za sprječavanje takvih ishoda.
Rasprava unutar medicinske zajednice
Dr. Grossman je istaknula da unutar medicinske zajednice ne postoji jednoznačan konsenzus u vezi s liječenjem transrodne mladeži. Ukazala je na to da se istaknuti stručnjaci u ovom području, uključujući Stephena Levinea, Kennetha Zuckera, Paula McHugha i Jamesa Cantora, protive trenutnom trendu medicinskih intervencija za maloljetnike. Ovi stručnjaci, s desetljećima iskustva i istraživanja, su protiv takvih tretmana zbog nedostatka dokaza o dugoročnim koristima i mogućim značajnim štetama.
Poziv na oprez
Dr. Grossman je svoje svjedočenje zaključila citatom Jamie Reed, zviždačice iz rodne klinike u St. Louisu, koja je opisala liječenje transrodne mladeži kao “gradnju aviona dok letimo njime”.
Ova metafora naglasila je zabrinutost dr. Grossman da je trenutni pristup transrodnoj zdravstvenoj skrbi opasan eksperiment. Pozvala je da se novac poreznih obveznika ne koristi za financiranje takvih nesigurnih i potencijalno štetnih praksi.
U svom kratkom, ali snažnom svjedočenju, dr. Grossman je pozvala na preispitivanje prevladavajuće rodne ideologije u medicini, zagovarajući oprezniji, na dokazima utemeljen pristup liječenju transrodne mladeži.
Cijeli video pogledajte u prilogu:
