„Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakšali, stadoše iz lađe bacati tovar što bijaše u njoj. Jona pak bijaše sišao na dno lađe, legao i zaspao tvrdim snom“ (Jona 1,5).
Mornari nikada nisu vidjeli takvu oluju. Vjerovali su u razne bogove, ali su samo htjeli saznati koji je bog bio tako ljut.
Kada se oluja pogoršala, ti iskusni mornari počeli su paničariti. Svima na brodu su rekli, uključujući i stranca ispod palube, Jonu, da zazovu svog boga.
Jona im je rekao: „Ja sam Hebrej, i štujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju. (…) Uzmite me i bacite u more, pa će vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme“ (Jona 1,9,12).
Naravno, mornari to nisu željeli učiniti. Tako da se „uzeše veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bješnje dizalo protiv njih“ (13).
VIDI OVO: Bog razumije da se ne možete promijeniti preko noći
Na kraju su bacili Jonu u more.
Kao i ti uspaničeni mornari i mi se ponekad pokušamo izvući iz problema samo našom snagom. Kažemo: „Nema problema. Ja ću ovo srediti. Jedan poziv prijatelju i imat ćemo rješenje. Imam način kako da ovo riješimo“. Tada se naš problem samo još više pogoršava. Na koncu shvatimo da trebamo zavapiti Bogu da nam pomogne.
Neki ljudi misle da mogu postati kršćani samo ako čine dobro. Ili, kao što je bacanje tereta u more, odluče da se trebaju riješiti nekih loših stvari u svojim životima.
No nije stvar u tome da malo očistite svoje živote. Biti kršćanin znači shvatiti da nema drugog načina za oprost nego kroz Isusa Krista.
Ne čistite svoj život i onda dolazite Kristu. Nego prvo dođete Kristu, a onda će On očistiti vaš život.
Autor: Greg Laurie; Izvor: Harvest.org
