Što je bila prva stvar koju je Majka Terezija činila svakog jutra nakon buđenja? Prenosimo riječi katoličkog svećenika Gary Castera koji je isti savjet dao svojoj sestri:
Prije nekoliko godina, primio sam neočekivan poziv od svoje mlađe sestre. Nakon godina izbjegavanja Crkve i duhovnosti, rekla je da osjeća želju za duhovnim životom. Pitala me jednostavno: “Što da radim?”
Prisjetio sam se savjeta koji sam prije više od trideset godina dobio od Majke Terezije. Rekla mi je da, svakog jutra čim se probudim, kažem: “Dobro jutro, Isuse.” Taj jednostavni pozdrav Isusu činio je razliku u mom životu, a sada sam ga preporučio i svojoj sestri.
Rekao sam joj: “Deset dana, svako jutro kad ustaneš, reci naglas: ‘Dobro jutro, Isuse.’ Samo to.” Tako je i učinila.
Prvih nekoliko dana zvala me svakodnevno, ali odlučio sam ne odgovarati – želio sam da osjeti kako se jednostavna molitva može pretvoriti u osobni razgovor. Nakon desetog dana ponovno me nazvala, ali ovaj put s oduševljenjem: “Nevjerojatno kako nešto tako jednostavno može imati toliki učinak na mene.”
Shvatila je da je taj pozdrav Isusu bio početak njenog dana i podsjetnik na odnos koji je najvažniji. Sve drugo u duhovnom životu počinje od toga – izgradnje temeljnog odnosa s Bogom. Ova praksa može se razviti u životnu naviku koja nije prisilna, nego prirodna.
Gradimo malo navike koje traju
Savjetovao sam joj, kao što savjetujem i drugima, da duhovni život ne bi trebao biti samo dodatak dnevnom rasporedu. Ako pokušavamo “ugurati” Isusa u svoj dan kao neku obvezu, vrlo brzo ćemo se umoriti i odustati.
No, kad nam Bog postane prirodni dio ritma dana, duhovni život može postati jednostavan i trajan.
Majka Tereza – najljepši citati osobe koja je govorila ono što je živjela
Svakoga jutra započinjem s pet jednostavnih riječi – malim molitvama koje se pretvaraju u navike. To su sitnice koje su lako izvedive, ali one utječu na cijeli moj dan i na moju povezanost s Isusom. Za početak, dovoljno je i samo tih nekoliko riječi, poput pozdrava ili jednostavne molitve.
Ako težimo duhovnom životu, nije potrebno komplicirati – možemo započeti jednostavno, kao što je to učinila moja sestra. Duhovni život ne mora biti opterećenje, nego prirodan dio našeg svakodnevnog ritma, nešto što nam se s vremenom sve više ugrađuje u srce i um.