Prva poslanica Timoteju je nastala otprilike u 66. ili 67. godini, a napisao ju je apostol Pavao svom suradniku Timoteju. Po njoj je htio poučiti kako se ponašati u Božjoj kući, koja je Crkva živoga Boga.
Nešto prije, Pavao je Timoteju povjerio brigu o crkvi u Efezu. Timotej je trebao ispraviti probleme koji su se tamo pojavili, ali oni su se povećavali (1. Timoteju 3, 14-15).
Crkva Kristova, stup i potpora istine (1. Timoteju 3,15-16)
Zašto je Crkva Božja važna? Jer je ona stup i temelj istine u društvu. Temelji se na Kristu, koji se očitovao u tijelu i umro za svoju Crkvu, ali je također uskrsnuo i uzvišen sjedi zdesna Ocu, a sada se propovijeda i vjeruje u cijelom svijetu.
Ozbiljan problem: lažni vođe i lažna učenja (1. Timoteju 1, 3-7)
U crkvi su se nalazili vođe koji su učili učenja različita od onih koja je Pavao naučavao o Isusu Kristu; pretvarajući se da znaju zakon, iskrivili su ga. Slušali su učenja demona i bili su prevareni, a želeći se obogatiti, upali su u pohlepu te su se okrenuli od vjere. To je stvorilo nepotrebne sporove, zavist i neprestanu napetost koja su prijetila duhovnom rastu crkve. (Pročitajte 1. Timoteju 1,19-20; 4, 1-5; 6, 3-10).
Da bi se riješila ovog problema, Crkva je trebala imati na umu:
Zakon je dio cjelovitog Kristova evanđelja (1. Timoteju 1,8-20)
Pavao je učio Timoteja o tome da je Božji zakon dobar sve dok se pravilno koristi. Zakon otkriva našu grješnost i to da je Krist došao na svijet spasiti grešnike. To je cjelovito Evanđelje. Stoga je pravilno poznavanje funkcije zakona zdravo za duhovni rast crkve.
Ispravno štovanje i javna molitva (1. Timoteju 2, 1-15)
Lažna su učenja utjecala i na lažne molitve. Zato Pavao upućuje Timoteja kako ispravno javno štovati Boga. Ljudi bi se trebali moliti bez osjećaja ljutnje i u miru, trebali bi se moliti za sve ljude, uključujući vlasti, kako bi crkva mogla u miru prikazati štovanje, a društvo moglo spoznati istinu. Isto tako, žene su trebale odražavati ulogu koju su imale u crkvi, moleći se bez taštine i sa svom pokornošću.
Vodstvo s dobrim svjedočanstvom (1. Timoteju 3,1-13)
Kako bi se uspješno borio protiv lažnih vođa, Pavao spominje razne osobine koje bi trebale biti prisutne u ljudima, koji žele preuzeti vodeću ulogu; starješine i đakoni. Dobrim svjedočenjem trebali bi pokazati da ih je Bog pozvao u službu.
Samo su muškarci mogli služiti kao starješine, a oni koji djeluju u propovijedanju i poučavanju trebali su se smatrati vrijednima dvostruke časti. U đakonatu su mogle služiti i žene (pročitati 1. Timoteju 5, 17-21).
Vježbajmo se u životu posvećenom Bogu (1. Timoteju 4,6 – 6,21)
U ovom dijelu pisma apostol piše na osobniji način i savjetuje Timoteja kako prikazivati pobožnost. Trebao bi se uvježbavati za život posvećen Bogu; u svom govoru, svom ponašanju, svojoj ljubavi, svojoj vjeri i u čistoći. Trebao bi provoditi vrijeme čitajući, potičući i podučavajući Riječ i pridržavati je se.
Trebao bi iskazati poštovanje i prema starima i prema mladima u crkvi, trebao bi poštivati stare i bespomoćne udovice. Pri donošenju odluka trebao bi biti nepristran. Također bi se trebao držati vječnog života, i u skladu s time trebao bi voditi bitku vjere sa svojom nadom u slavni povratak Isusa Krista.
Pavao preko Timoteja potiče mlade udovice na ponovnu udaju, na rađanje djece i na dobro upravljanje svojim domovima. Potiče sluge neka poštuju svoje gospodare. Potiče bogate neka svoj novac koriste za dobro, tako što će biti velikodušni. Na taj način također potiče crkvu na prikazivanje pobožnosti.
„O Timoteju, sačuvaj, što ti je povjereno, kloneći se nevaljalih i ispraznih riječi u govoru i prepiranja i lažno nazvanoga znanja, kojim neki hvaleći se otpadoše od vjere. Milost s tobom! Amen.“ (1. Timoteju 6, 20-21)
Autor: Giancarlos Ventura Gonzales; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
