Protestantska reformacija nije tragičan trenutak u povijesti Crkve, kako to neki misle, već Božji poziv na obnovu i povratak k Njemu.
Reformacija nije početak, već nastavak Božjega djelovanja u njegovoj Crkvi. Crkva, kao izabranica Božja, kao njegov ljubljeni narod, predragocjena je u Božjim očima da bi je On prepustio duhovnoj propasti.
Kao i u starozavjetno vrijeme, tako i u vrijeme Crkve, Bog podiže svoje sluge koji pozivaju na obnovu i koji su i sami obnovitelji Božjega djela.
Protestantska reformacija nije tragedija
Stoga, protestantska reformacija nije nekakav tragičan trenutak u crkvenoj povijesti, kako nam se to često nameće, već blagoslovljeni poziv Božji svome narodu na povratak k Bogu, na povratak evanđelju, poziv na pokajanje i na naviještanje čistoga i istinitoga evanđelja.
Ako je nešto tragično u reformaciji, to zasigurno nije djelovanje reformatora već odgovor tadašnjih crkvenih vlasti Rimske crkve kojim su zapravo odbili poziv na obnovu te time prouzročili podjelu Crkve. Reformatori, kako se to često ističe, nisu željeli podjelu, već obnovu Crkve, jedne Crkve, a oni koji su ih progonili, ekskomunicirali i osudili, nose teret raskola.
Pet sola reformacije
Kada govorimo o istinitosti i čistoći evanđelja, tu u prvome redu mislimo na poruku i bit evanđelja a koja je sažeta u pet Sola (Samo) reformacije: Sola Scriptura (Samo Pismo), Sola Gratia (Samo milost), Sola Fide (Samo vjera), Solus Christus (Samo Krist) i Soli Deo Gloria (Samo Bogu Slava).
Blažena istina da je Riječ Božja iznad svega i da nam ona treba biti vrhovni i konačni autoritet u svim stvarima vjere i prakse, treba u nama stvoriti žarku ljubav prema Bibliji, Božjoj riječi, za koju je Luther rekao: „Biblija je živa, govori mi; ima noge, trči za mnom; ima ruke, grli me.“. 2 Tim 3, 16-17
Blažena je istina da se spasenje može zadobiti jedino i isključivo Božjom milošću na temelju Kristovih zasluga. Ono je dar Božji a ne naša zasluga. Efežanima 1,7
Blažena je istina da se da se pred Bogom ne možemo opravdati djelima niti vršenjem zakona već samo vjerom. Biblijska vjera jest potpuno povjerenje i pouzdanje u Boga, a i ona je kao takva dar Božji a ne naše djelo. Efežanima 2,8-9.
Blažena je istina da je Isus jedini Spasitelj i jedini posrednik između Boga i ljudi. Ivan 14,6; Djela 4, 11-12
Blažena je istina da Bogu pripada sva slava, kako za naše spasenje tako i za sve drugo čime se susrećemo u životu. I u dobru i u zlu Bogu treba dati slavu. Otkrivenje 4,11
Ovaj temelj reformacije, sažet u ovih pet principa, nije ništa drugo nego sažeta poruka evanđelja.
Crkva se uvijek treba reformirati
Kao što Protestantska reformacija nije početak tako nije ni završetak Božjega djelovanja u Crkvi. Reformatori su jasno isticali princip: Ecclesia reformata semper reformanda (Reformirana crkva se uvijek /mora/ reformirati).
Imajući dakle na umu da reformacija ne znači ništa drugo nego obnova, na tu obnovu je pozvana kako Crkva, tako i pojedinac, obitelj i društvo u cjelini.
Ta nas obnova ne smije udaljavati od evanđelja, nego vraćati na evanđelje. Nažalost, u današnje vrijeme u protestantskim crkvama u svijetu, pa tako i u nekim tradicionalnim crkvama reformacije i na našim prostorima, nekakav progresivni svjetonazor se smatra protestantskim duhom.
Upravo zbog takvog odnosa prema evanđeoskim vrijednostima, utemeljenim na nekakvom “novom moralu”, liberalnom doživljaju biblijske poruke i zanemarivanju propovijedanja istine evanđelja, svjedočimo padu broja vjernika u nekim tradicionalno protestantskim zemljama. Crkve se zatvaraju, prodaju crkvene zgrade.
Bog i danas poziva svoju Crkvu na obnovu
Reformacija ostaje u povijesnom spomenu umjesto da snažno nosi baklju evanđelja i u današnje vrijeme. No, Bog i danas poziva svoju Crkvu na obnovu, pa i onaj dio njegove Crkve koja pokušava zatamniti poruku evanđelja.
Ovaj Dan reformacije dočekujemo u posebnim okolnostima. Pandemija koja je zahvatila cijeli svijet i koja utječe na cjelokupni društveni život pa tako i na život Crkve, spriječila nas je da ovaj značajan blagdan proslavimo na način kako smo to u našim crkvama činili prethodnih godina. Tama kao da se prostrla nad nama, nad dušom čovjeka. Strah, bolest, smrt kao da su preuzeli vlast nad cjelokupnim čovječanstvom.
No, poruka reformacije a što je zapravo i poruka evanđelja jest: Nakon tame dolazi svjetlo. Upravo u duhu prvoga pitanja i odgovora iz Heidelberškog katekizma, značajnog dokumenta reformacije, znajmo da „.. jedina utjeha u životu i smrti jest da tijelom i dušom ne pripadam sebi, nego mojemu vjernom Spasitelju Isusu Kristu, koji je svojom skupocjenom krvlju u cijelosti platio za sve moje grijehe i oslobodio me od svake moći đavla, štiteći me tako, da ni jedna vlas s moje glave ne može pasti bez Očeva znanja….”.
Prepoznajmo i u ovoj situaciji Božji poziv za obnovom, reformom naših života. Bog govori kroz okolnosti, on govori i po ovoj situaciji. U isto vrijeme, znajmo da se ništa ne događa ne samo bez njegova znanja već i bez njegove kontrole. On u svojoj ruci ima cijeli svijet pa tako i naše živote. Budimo odgovorni ali i puni pouzdanja u Boga. I neka za sve bude njemu Slava.
Svim pripadnicima reformacijskih crkava kao i svim ljudima dobre volje želim blagoslovljen Dan reformacije.
Soli Deo Glora!
