Prorok Jeremija je jedan od velikih starozavjetnih proroka, a po njemu nosi naziv i biblijska knjiga. Tko je bio Jeremija i što nas uči njegov život?
Najduža knjiga nakon Psalama nosi naziv po Jeremiji. Jeremija je bio prorok koji je živio u posljednjim danima Kraljevstva dvaju plemena. Usprkos prijetnji koja je dolazila iz Babilona, Judino i Benjaminovo pleme odbili su se pokajati i okrenuti Gospodinu. Zbog toga se nad njih nadvio Gospodinov sud.
Gospodin je pozvao Jeremiju kako bi najavio Gospodnji sud te stanovnicima Jude dao posljednju priliku. O njegovim proroštvima i životu možemo čitati u knjizi proroka Jeremije. U ovome članku želimo se usredotočiti na drugi aspekt: Jeremijin život.
Tko je bio prorok Jeremija?
Tko je bio Jeremija? Jeremija je bio svećeničkog podrijetla. Bio je Hilkijin sin i živio je u Anatotu, teritoriju Benjaminova plemena. (Jeremija 1, 1) Ondje također čitamo da je služio za vrijeme kralja Jošije, Jeojakima i Zedekije. Iskusio je pad Jeruzalema i odvođenje naroda Jude u babilonsko ropstvo. (Jeremija 39) Sam Jeremija ostao je u izraelskoj zemlji s malom skupinom ljudi. No nakon pokušaja ubojstva babilonskog namjesnika Gedalije, ostatak naroda pobjegao je u Egipat i poveo Jeremiju sa sobom. (Jeremija 43) Ondje je vjerojatno i umro.
Jeremija – poziv
Toliko o činjenicama. Jasno je da su šokantna poruka, koju je prorok trebao dostaviti svome narodu i dirljivi događaji koji su se dogodili pogodili Jeremiju. Ovo je već bilo vidljivo u prvome poglavlju. Bog je pozvao Jeremiju 627. godine prije Krista: „Dođe mi riječ Jahvina: “Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te. A ja rekoh: “Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.“ (Jeremija 1, 4-6)
Jeremija ovdje ne odbacuje svoj poziv, nego govori kako su problem godine. Vjerojatno tada još nije bio ni odrastao. No kao što je Mojsije bio prikladan za obavljanje svog zadatka (Izlazak 3, 7-14; 4, 1-17) tako je i Gospodin opremao Jeremiju za proroka. Jeremiju očekuju teška vremena, no Gospodin je obeća da će biti s njim. (Jeremija 1, 8)
Borba i patnja
Jeremija je živio u Anatotu, selu koje je bilo udaljeno desetak kilometara od Jeruzalema. To znači da je živio dovoljno blizu glavnoga grada da je znao što se ondje događa, no i dalje je bio na sigurnoj udaljenosti. Nakon što je bio pozvan za proroka, otišao je u Jeruzalem kako bi propovijedao Božju Riječ i otišao je do hrama. (Jeremija 2, 2; 7, 2) No stanovnici Jeruzalema nisu slušali njegove riječi. Okrenuli su se protiv njega. (Jeremija 26) Čak nije bio na sigurnom niti u svome selu. (Jeremija 11, 21-23) Samo su dvojica pozitivno odgovorila na Jeremijinu poruku: Baruh, pisar i Ebed-Meleh, etiopijski eunuh.
Nakon otpora s kojim se suočio, kao i s težinom proglašavanja suda kojeg je trebao izreći, Jeremija se našao u problemima. Jeremija je vodio teške borbe s Bogom oko svoga poziva. Dijelovi koji opisuju Jeremijinu borbu neki su od najdirljivijih dijelova Biblije. (Jeremija 11, 17-23; 14, 17-22; 15, 10-21; 18, 18-23; 20, 1-18)
Jeremija je želio odustati od svoje proročke službe: „Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: “Nasilje! Propast!” Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. I rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al` tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.“ (Jeremija 20, 7-9)
Stoga, iako je djelomično želio odustati, nije mogao, jer ga je prema naprijed gurala Božja Riječ.
Završetak Jude
Bog je bio vjeran svome obećanju da neće napustiti svoga proroka. Jeremiji se prijetilo smrću (Jeremija 26) i morao se nositi s lažnim prorocima. (Jeremija 28) No, kada je bio utamničen za vrijeme opsade Jeruzalema i kada je bio bačen u blatnu jamu, Bog je poslao čovjeka kako bi ga izbavio. (Jeremija 38)
Jeremija je nakon toga dobio bolje uvjete za život i ondje je ostao sve dok Babilon nije okupirao Jeruzalem 587. godine prije Krista. Život mu je bio pošteđen i bilo mu je dopušteno neka ostane u Judi. No, nakon što je babilonski namjesnik ubijen, stvari su ponovno pošle po zlu. Preostali stanovnici Jude u potpunosti su ignorirali Jeremijinu poruku i pobjegli su u Egipat. Prisilili su Jeremiju neka pođe s njima. Jeremija je i dalje žestoko prorokovao protiv idolopoklonstva. Nakon toga, više nemamo biografskih podataka. Vjerojatno je da je Jeremija umro u Egiptu, nakon četrdeset godina vjerne službe.
Jeremija – vjernost
Ako možemo jednu stvar naučiti od Jeremije, to je onda nesumnjivo njegova vjernost. Usprkos tomu što se suočio s više protivljenja nego bilo koji drugi prorok, nastavio je biti poslušan Bogu. Zbog toga je Pavao uzeo Jeremiju za primjer u svojoj vlastitoj službi. (Galaćanima 1, 15-16; 2. Korinćanima 3) Jeremijina poruka, koju je trebao proširiti od Boga, bila je sačuvana u knjizi koja je imenovana prema njemu. Zbog toga možemo čak i danas čitati o stvarnostima Božjeg gnjeva zbog grijeha, kao i o Božjoj vjernosti savezu, kojeg je jednom sklopio s Izraelom.
Autor: Hildbert Bronkhorst; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
