Velika mi je radost posvećivati toliko mentalne energije za proučavanje, učenje i pisanje na temu Propovijedi na Gori. Iako sam napisao novu knjigu o toj propovijedi, ovaj slavni biblijski tekst uvijek me iznova nastavlja učiti nove stvari.
Evo tri stvari koje sam naučio o propovijedi koju većina ljudi vjerojatno ne zna.
1. Isusova propovijed je radikalna, ali ne i posve nova.
Iz poštovanja prema Isusu, često se pretpostavlja da je njegova poruka bila strelovita i puna predivnih stvari koje čovječanstvo nikad nije čulo.
Propovijed na Gori jest udarna. Izravno otkrivenje od Boga, koje dolazi iz usta same utjelovljene Riječi. Ali to ne znači da su Isusova učenja bila posve nova.
Kada shvatimo propovijed u kulturnom kontekstu prvoga stoljeća mediteranskog svijeta, možemo razlikovati kontinuitet onoliko koliko i razliku. Ovo je dobra stvar. Isus nije blebetao o Marsu, već otkriva Božje kraljevstvo stvarnim ljudima u stvarnim kulturama.
Postoje dva dijela Isusovog kulturnog konteksta od kojih oba osvjetljavaju ono što Isus govori i također pokazuju kako propovijed nije posve nova. U židovskom kontekstu, Isus je predstavljen kao prorok, baš kao i proroci u Starom zavjetu. Isus poziva ljude da ponovno razmotre tko je Bog i što želi za svoja stvorenja. Isusova poruka u propovijedi jest da je Bog naš Otac koji vidi i brine za srce, a ne samo izvanjska pravedna djela i religiju.
Ovo učenje je ukorijenjeno i rezonirano na proročanskoj tradiciji, osobito Izaiji i Jeremiji, sa zdravom poveznicom Daniela i manjih proroka koji daju dobru ravnotežu. Postoji duboki kontinuitet između Isusovih riječi i ostatka Biblije.
Drugi kontekst koji djeluje u propovijedi jest svijet grčke i rimske filozofije. Isus nije samo prorok, nego i mudrac, mudar filozof koji poziva ljude da preorijentiraju svoje živote prema moralnoj viziji svijeta.
Kao filozof, Isus poziva ljude da se pazimo u svijetu koji obećava dobar život (ili ljudski napredak). On je učitelj koji okuplja i poučava učenike; njegova su učenja skupljena u nezaboravne sadržaje; nudi niz sreća (blaženstava) koji obećavaju istinski život; i naglašava virtuoznu cjelovitost (vidi osobito Matej 5,48). Svakako postoje razlike između sadržaja onoga što je Isus rekao i onoga što su drugi filozofi učili, ali forma i osjećaj propovijedi bili su poznati slušateljima u prvom stoljeću.
Na kraju propovijedi, gomila je zapanjena, ali to nije toliko zbog novog sadržaja, već zbog jasnoće, snage i autoriteta s kojim Isus uči. Njegova učenja su radikalna, ali ne neočekivana.
2. Isusova propovijed nije nemogući ideal, već pokazuje potrebu za milošću.
Uobičajeno čitanje propovijedi, osobito unutar protestantizma, jest da nam njezini visoki etički zahtjevi pokazuju nemogućnost da budemo dobri, stvarajući tako krizu koja nas tjera da pobjegnemo Kristu zbog njegove milosti i imputirane pravednosti. Isusov poziv da nikada ne pogledamo s požudom ili ne mrzimo, okrenemo drugi obraz kad nas napadnu, činimo pobožna djela sa savršenim motivima usredotočenim na Boga, ne brinemo o budućnosti i nikada ne sudimo drugima – sve je to nemoguće činiti savršeno. To nam pokazuje našu očajničku potrebu za Kristovim spasonosnim djelom u našim životima.
Iako je nemogućnost zarađivanja spasenja i potreba za radikalnom milošću istinita iz čitave biblijske perspektive, predviđa žanr, poantu i cilj propovijedi. Propovijed ne znači da koristimo Lutherove pretjerano redukcionističke kategorije, „zakon“ koji nas vidi u našoj potrebi za „evanđeljem“. Umjesto toga, to je mudrost od Boga, koja nas poziva da po vjeri preorijentiramo naše vrijednosti, viziju i navike iz načina izvanjske pravednosti u srce koje je u cijelosti usmjereno na Boga. Ovo nije „zakon“, već „evanđelje“. Isus nas poziva u život u Božjem kraljevstvu i sada i u budućnosti. To je milost.
Nitko ne može savršeno izvesti viziju propovijedi (osim Isusa), ali to ne znači da nije važna za naše živote. Po vjeri i milosti Isus nas poziva u praktičan život učeništva. Sudjelujemo i (nesavršeno) imitiramo povjerenje njegovog Oca, čekajući kraljevstvo dok smo u svijetu.
Propovijed nije sve što trebamo znati ili sve što je istinito u evanđelju. Završnica evanđeoske priče je smrt i uskrsnuće Isusa Mesije. Svojom vjernošću donosi novi savez između Boga i čovječanstva. Samo smo na toj osnovi, osnaženi Duhom, oživljeni. Sve je to milošću. To je bitno. U tome su Luther i kršćani u pravu.
Sada stojeći u ovoj milosti, vjernici odgovaraju na Isusov poziv u propovijedi. Naše se navike i običaji bića rekonstruiraju i reformiraju kroz njegova učenja i model. Biti učenik je odgovarajući i neophodan odgovor na Božju predivnu milost, a propovijed ima ključnu ulogu u tome.
3. Isusova propovijed je namijenjena tome da se zapamti i služi kao izvor za stalno razmišljanje.
U modernom zapadnom svijetu imamo Biblije u izobilju. Stope pismenosti izuzetno su visoke. Kao rezultat toga, većina Amerikanaca i Europljana zainteresiranih za Isusa i propovijed lako može pronaći kopiju i čitati. Stavite u Google „Propovijed na Gori“ i lako možete pronaći bezbroj prijevoda i objašnjenja. To je dobro.
Međutim, ovo nije kako je izvorno propovijed primljena, niti vrsta pedagoškog konteksta u kojem je namjerno nastala. Umjesto toga, propovijed dolazi iz vremena i kulture koja se usredotočila na uho više nego na oko. Propovijed (Isusov izvorni govor i Matejev izvještaj) osmišljena je kao zvučni uređaj za pamćenje i razmišljanje.
To je jedan od Matejevih pet nastavnih dijelova koji okupljaju Isusova učenja o različitim temama, predstavljaju ih u lako pamtljivu tematsku strukturu (obično u skupinama od tri) – živopisnim slikama i poetskim jezikom – tako da bi potencijalni učenici lako mogli čuti, zapamtiti te razmišljati o onome što je Učitelj rekao. Biti učenik znači upamtiti izreke Učitelja i modelirati svoj život po uzoru na njegov.
Još nisam zapamtio cjelokupnu propovijed (na moju žalost), ali redovito proučavam i prisjećam se i recitiram dijelove koje sam zapamtio. Uvijek sam zadivljen svježom snagom, novim spoznajama i unakrsnim kanonskim vezama koje preplavljuju moj um – ono što prije nisam primijetio unatoč višestrukim čitanjima i temeljitom literarnom proučavanju. Zato je propovijed zapisana. Okušajte se i vi.
Autor: Jonathan Pennington; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Thegospelcoalition.org
