Jeste li ikada ostali šokirani riječima vašeg prijatelja?
Nedavno, dok sam trenirao s prijateljem, požalio sam mu se kako mi je molitveni život postao suh, vrijeme provedeno nasamo s Bogom sve rjeđe, a duša klonula. Nakon što je ljubazno saslušao moje malodušne izlike, zaustavio je naš trening, okrenuo se prema meni i rekao: „Brate, volim te, ali ovo je neprihvatljivo. Ljudi se oslanjaju na tebe. A ti bi se trebao oslanjati na Isusa – nema druge opcije.
Neprihvatljivo.
Nakon prvotnog napada na moj ponos, preplavio me val zahvalnosti i olakšanja. Istina koju sam cijelo vrijeme izbjegavao – točnije, Bog kojega sam izbjegavao – konačno me ulovio. Bog je prijateljevu iskrenost iskoristio kako bi me probudio iz duhovne obamrlosti.
Uvrede prijatelja
Kada pomislimo na prijatelje, često se sjetimo ljudi koje prirodno volimo, koji nas vole, i koji vole iste stvari kao i mi. Mi se nadamo prijateljima koji će nas ohrabrivati, ugađati nam i podupirati nas, ali što s onim prijateljima koji su nas spremni povrijediti, molimo li za takve?
„Čestiti su udarci prijateljevi, a lažni poljupci neprijateljevi.“ (Izr 27, 6).
Pravi prijatelji nisu nekakvi osvetnici koji će nas vrijeđati dok tvrde da su u pravu ili pak zlopamtiti stvari iz prošlosti. Ali, pobožni prijatelji nisu ništa manje nego hitni medicinski tehničari koji će ‘rastrgati’ naše lukavo smišljene izgovore i ponovno nas vratiti u život. Oni nas „udaraju“ za naše dobro.
I naravno, prijatelji moraju biti više od ovoga, na kraju krajeva – mi nismo Pavlovljevi psi da nas se svakog dana ‘šokira’. Ali, u svijetu političke korektnosti i hipersenzitivnosti na kriticizam, takvi prijatelji su jednako izumrli koliko i nepoželjni – čak i unutar Crkve.
Neiskreni prijatelji su opasnost našem grijehu
Vaša duša treba prijatelja koji je u trenutku voljan riskirati i povrijediti vaš ponos za dugovječno dobro vaše duše.
Svijet nimalo nije briga za naše vječno dobro. Nepobožni prijatelji nas ohrabruju i usmjeravaju prema propasti. Ostavljaju za sobom laskavi poljubac – Dementorov poljubac. Ugađaju našem egu, govoreći nam stvari koje želimo čuti, a ne ono što trebamo čuti. Čak i onaj najiskreniji i najmoralniji među njima podiže sidro daleko od Boga. Prema tome, potrebno nam je društvo kršćanskih prijatelja – tijelo – koje će nas čuvati od brodoloma. Završavanje utrke nije individualan pothvat, a vječnost je ta koja je u pitanju.
Zahvaljujte Bogu za uvrede nastale od istinskih prijatelja koji nas štite od krajnjih povreda. Oni nam jasno govore, „Flertuješ s propašću!“ ili, „Duhovna lijenost je neprihvatljiva.“ Prijatelji koji nam postavljaju teška pitanja, koji lome šaputavog guštera s našeg ramena, koji zbog naše vječne duše nadilaze naše trenutne osjećaje – to su pravi prijatelji.
Pronađite takve prijatelje. Zahvalite takvim prijateljima. Budite i vi takvi prijatelji. Oni su, kako moj prijatelj kaže, Božja ‘milosna zajednica’.
Što bi Isus rekao?
Isus svoje sljedbenike naziva prijateljima (Iv 15,14). Neki od nas možda i nemaju previše prijatelja, ali u Kristu imamo najistinitijeg Prijatelja, koji prijateljstvu daje značenje. No, da smo mi živjeli prije 2000 godina, možda isprva ne bismo uživali u življenju sa Sinom Božjim kao što bismo trebali. Isus se nije bojao uvrijediti svoje prijatelje kako bi izliječio njihove duše.
On nije hodao ukorak s našom neuvredljivom ljubaznošću. On je slično ukorio i sljedbenika i farizeja. Ne bi se suzdržavao reći stvari koje bi nas uvrijedile. Bio je iskren, bez laskanja. Sve je govorio kako i jest, nazivao je grijeh ‘grijehom’ – ali uvijek s ljubavlju i uvijek s istinom.
Ali, nevjerojatna stvar je što je i sam Isus zbog svojih prijatelja ostao povrijeđen. (Iv 15,13).
On nije samo propovijedao drugima i pustio da sve ostane na tome. Ljubio je i riječju i djelom. Korio je pozaspale učenike, Petra je nazvao ‘Sotonom’ u jednom trenutku, a već u drugom je svoj život položio za njih (Mt 16,23; 26,36-46; 27, 24-56).
Isus je svoje volio ugađajućim, ohrabrujućim, životno-nadahnjujućim – i teškim riječima. I svaku je oštru riječ opravdao sa svoja tri proboda i trnovom krunom – sve to za trajno dobro svojih prijatelja. Znao ih je povrijediti kako bi im pomogao, a sam je bio povrijeđen kako bi ih iscijelio. (Iz 53,5).
Prijatelji poput Isusa
Trebali bismo Bogu zahvaliti kada nam podari prijatelje poput Isusa i moliti da nam ih pošalje još.
1. Molite za prijatelje koji povrijeđuju u ljubavi. Iako se to ponekad ne čini tako, ovi prijatelji su dobar dar od Boga. Vaša duša treba takve prijatelje. Tražite Boga da vam ih podari.
2. Molite za prijatelje koji također izgrađuju. Više nego samo povrijeđeni, mi želimo biti i izgrađeni. Želimo biti voljeni kroz ohrabrivanje, odobravanje i djela kao i kroz grube riječi. (1 Sol 5,11; 1 Iv 3, 18).
3. Zahvalite prijateljima koji vas vole dovoljno da su vas spremni povrijediti. Često se ti prijatelji koji govore istinu u ljubavi mogu osjećati nelagodno govoreći vam grube riječi dok ih vi slušate. Također se mogu bojati vašeg neodobravanja i odbacivanja, stoga dok progovore, zahvalite im – čak i kad ne učine to savršeno.
4. Izazovite povrede od drugih. Preuzmite inicijativu i pitajte prijatelja da vam bude iskren o vašim slabostima i onome što ne razumijete, znajući da vi sami možete izazvati uvredu budući da je i Krist sam bio povrijeđen zbog nas. On je naš identitet. Stoga, recimo,
„Nek me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al’ ulje grešničko neće mi glavu pomazat.“ (Ps 141,5).
5. Budite prijatelj koji povrjeđuje u ljubavi. Autor poslanice Hebrejima poziva nas da pazimo da nam srce ne postane opako, nevjerno ili da se ne odmetnemo od Boga (Hebr 3,12). Kako da se ne odmetnemo? Trebamo „hrabriti jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘Danas’ da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.“ (Hebr 3,13).
Danas je danas. Koje ćete vjernike vi ohrabriti? Budite odvažni i govorite istinu u ljubavi kada za to dođe vrijeme (Ef 4,15).
Autor: Greg Morse; Prijevod: Suzana Z.; Izvor: DesiringGod.org
