Promiče li Jakovljeva poslanica spasenje djelima?

Jakovljeva poslanica je zanimljiva jer jedan stih ide u prilog onih koji naglašavaju spasenje djelima. Evo o čemu je riječ!

Čini se da je stih u Bibliji na prvi pogled u suprotnosti s biblijskom doktrinom opravdanja vjerom. Atipičnu rečenicu o kojoj je riječ napisao je Jakov.

“Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom.” (Jakovljeva 2, 24)

Uči li Jakov da se spasenje može zaslužiti?

Ako je tako, može li jedan stih poništiti stotine stihova koji jasno uče da je čovjek opravdan vjerom?

Da bismo razumjeli Jakovljevu 2, 24, moramo je tumačiti u kontekstu cijelog Novog zavjeta, a također i u kontekstu Jakovljeve poslanice. Novi zavjet ima gotovo 8000 stihova koji se sastoje od otprilike 138000 riječi.

Evo jednog načina razmišljanja o tom ogromnom broju riječi.

Zamislite mladu ženu koja piše pismo od 276 stranica (500 riječi po stranici) svom zaručniku ispunjeno stotinama izraza bezuvjetne ljubavi i privrženosti. Što ako se čini da jedna rečenica u pismu proturječi svemu što je napisala? Trebali biste tu rečenicu protumačiti u svjetlu cijelog pisma od 276 stranica.

Kada nastojimo razumjeti kršćanstvo, ključno je dopustiti Pismu da tumači Pismo. Ne možemo birati pojedinačne stihove, stvarajući tako doktrine koje nisu u skladu s ostatkom Svetog pisma.

Biblija je Božje ljubavno pismo Njegovoj djeci. Novi zavjet otkriva da su oni koji vjeruju u Isusa opravdani na početku svog odnosa s Bogom. Opravdanje nije proces. Dovršeno je u trenutku kada se duša obrati snagom Duha Svetoga (Ivan 3, 6).

Apostol Pavao je napisao da Bog “opravdava onoga koji je od vjere Isusove … Smatramo zaista da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona.” (Rimljanima 3, 26-28).

“Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje.” (Rimljanima 5, 1-2)

Primijetite da je glagol “opravdani” u prošlom vremenu. “Opravdani vjerom.” To vrijedi za svakog kršćanina. Opravdanje je potpuno onog trenutka kada vjernik povjeruje u Isusovu žrtvu za spasenje.

“Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe?” (Rimljanima 5, 9) I ovdje je “opravdani” u prošlom vremenu.

Pavao je napisao: “Čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista.” (Galaćanima 2, 16) “A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: pravednik će od vjere živjeti.” (Galaćanima 3, 11)

Ključno je da ne redefiniramo “vjeru” u pokušaju da izgradimo sustav spasenja temeljen na djelima. Biblijska definicija vjere je jednostavno: “povjerenje, čvrsto uvjerenje; osuda temeljena na saslušanju.”

Vjera uključuje vjerovanje u nešto; djela uključuju činjenje nečega

Što Sveto pismo kaže o onima koji se oslanjaju na svoja djela za spasenje?

“Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona.” (Galaćanima 3, 10)

Vjerniku je oprošteno, spašen je, opravdan, nanovo rođen i otkupljen na početku svog odnosa s Bogom.

“Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.” (Efežanima 2, 8-9)

Da smo svojim djelima mogli zaslužiti vječni život na nebu, ne bi bilo potrebe da bezgrešni Sin Božji bude žrtvovan na križu za naše grijehe. Pavao je napisao: “Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.” (Galaćanima 2, 21)

Pavao je često pojašnjavao teološku razliku između opravdanja i posvećenja. Opravdanje je kao betonski temelj za kuću. Nakon što su postavljeni temelji, kuća se može graditi. Vjera u Krista daje temelj, dok su naša dobra djela materijali koje Bog koristi za izgradnju kuće posvećenja.

PROČITAJTE: Kršćansko obraćenje: Što ono znači i je li istinito?

Opravdanje se događa u trenutku obraćenja kroz živu vjeru koja tek treba proizvesti čak i jedno dobro djelo. Vjernicima su oprošteni grijesi i oživljeni su s Kristom prije nego što učine svoje prvo dobro djelo.

Jakov je bio zabrinut za one čija takozvana “vjera” nije bila živa. “Vjera bez djela je mrtva.” (Jakovljeva 2, 26)

Kao vjernik, obratili ste se kada ste povjerovali Kristu da će vam oprostiti grijehe. Duh Sveti je u tom trenutku ušao u vaš život (1. Korinćanima 6, 19).

Dakle, iako Jakov nije poučavao da se spasenje može zaslužiti, poučavao je da su dobra djela plod žive vjere u Isusa Krista.

NAJNOVIJE!