Jedan čovjek velika bogatstva, ugleda i znanja, vlasnik rudnika u Pennsylvaniji, postao je nevjernik i bogohulni ateist. Kod njega je radio jedan čovjek užasna karaktera – čovjek čija je bezbožnost i zloća šokirala čak i tog ateistu. Međutim, taj radnik bio je tako dobar da ga bogati poslodavac nije htio otpustiti.
Jednom je taj pokvareni i izgubljeni radnik došao tamo gdje se propovijedalo Evanđelje i dospio je pod osvjedočenje za grijeh. Nakon strašne borbe, obratio se Bogu. Čitav njegov život odjednom se promijenio. Njegova strašna, nagla ćud zamijenjena je bila s naravi djeteta. Njegova užasna bezbožnost nadomještena je bila duhom molitve i slave, a nepokornost je dala mjesta velikoj odanosti.
Ubrzo nakon svoga obraćenja, postao je vrlo zabrinut za svog poslodavca, ali nije mogao smoći dovoljno snage da ode u njegovu kuću i porazgovara s njim o njegovoj duši. Na kraju, približno šest mjeseci nakon svoga obraćenja, postao je tako duboko zabrinut za dušu svog poslodavca da više nije mogao spavati. Jednoga ranog jutra, nakon što je proveo besanu noć, odlučio je poći do svog poslodavca u ime i u snazi svog božanskog Gospodara da s njim porazgovara o njegovoj duši.
Na putu je drhtao od straha. Kad se približio kući, vidio je da dolje u sobi gori svjetlo iako je bilo vrlo rano. Bojažljivo je pokucao na vrata. Poslodavac je osobno otvorio vrata, a njegova pojava pokazivala je da te noći nije bio u krevetu.
Čim su se vrata otvorila, siromašan rudar uhvatio je ruku svog poslodavca i rekao: ‘’Nadam se da ćete mi oprostiti, ali toliko sam zabrinut za vašu dušu da nisam mogao spavati! I tako sam pomislio da ću doći i porazgovarati s vama.’’
Ovaj čovjek bogatstva i kulture uhvatio je ruku svog siromašnog i neobrazovanog radnika te glasom prigušenim od emocija rekao: ‘’Uđi, Thomase, uđi. Vrlo sam sretan što si došao. Mora da te Bog poslao. Tako sam nesretan. Čitavu sam noć pokušavao moliti, ali nisam mogao. Želim da ti moliš za mene.’’
Kleknuli su i iznenađen rudar izlio je svoju dušu u molitvi i za svog uznemirenog poslodavca: Zajedno su plakali i molili dok se gospodar nije sretno obratio Bogu.
Zatim je gospodar u odgovoru na Thomasovo pitanje kako se to dogodilo da je došao pod osvjedočenje, izjavio: ‘’Dugo sam bio nevjernik. Nisam vidio nikakvu razliku između života mnogih kršćana s kojima sam se družio i sebe te mi je to davalo snagu u mojoj nevjernosti.
Tada si ti izjavio da si se obratio. Poznavao sam te kao užasnog čovjeka i odlučio da ću te promatrati i vidjeti rezultate. Tako sam i radio. Promatrao sam te kad toga nisi bio svjestan i nigdje nisam mogao naći pogrešku. Naprotiv, tvoja me čvrsta i divna promjena života osuđivala. Smatrao sam da ako si se ti, bez obrazovanja i tako duboko na samom dnu pokvarenosti, mogao preobraziti te sada vodiš tako divan život, tako nešto mora postojati u kršćanstvu. Sad je došlo vrijeme da i ja, koji sam toliko toga prošao, razmislim o svojoj duši. To sam i učinio i otkrio da sam u očima Božjim grešnik i zauvijek izgubljen ako me On ne spasi. Bio je to tvoj život, Thomase, koji me doveo Kristu!’’
Autor: W. N. Brodbeck; Izvor: Put života br. 409
