Molio je Isusa da “dođe i stavi na nju ruke da ozdravi i živi”. Ovo je bila potvrda prave vjere… U odgovoru na vjeru tog čovjeka, Isus “pođe s njim”.
Jedan ožalošćen otac imenom Jair došao je k Isusu da ga moli za iscjeljenje svoje umiruće kćeri: “Tada dođe jedan od nadstojnika sinagoge imenom Jair te mu se, kad ga opazi, baci pred noge. Usrdno ga je molio: ‘Kćerkica mi je – reče mu – na umoru. Dođi i stavi na nju ruke da ozdravi i živi!’ Tada pođe s njim” (Mk 5,22-24).
Ovaj čovjek Jair predstavlja većina kršćanstva. Znamo da je Krist naša jedina nada i u svojim krizama trčimo k njemu, padamo do njegovih nogu i tražimo milosrđe i pomoć. Jair je imao dobru mjeru vjere.
Molio je Isusa da “dođe i stavi na nju ruke da ozdravi i živi” (r. 23). Ovo je bila potvrda prave vjere: “Gospodine, sve što ona treba si ti. Ti imaš svu silu! Ti je možeš sačuvati da ne umre.”
U odgovoru na vjeru tog čovjeka, Isus “pođe s njim” (r.24). Isus je dopustio da vrijeme iscuri jer je htio da njegovi sljedbenici imaju vjeru u silu njegova uskrsnuća – vjeru koja ide dalje od bespomoćnosti, dalje čak i od smrti!
Nominalni vjernici koji su stajali uz krevet te male djevojčice imali su ograničenu vjeru: sve dok je još bilo malo života, malo nade, Isus je bio poželjan i potreban.
Poput većine, ti ljudi rekli su sami sebi: “Da, Isuse, mi vjerujemo da si velik iscjelitelj, velik liječnik. Ništa tebi nije nemoguće. Znamo da imaš svu silu. Ali, molimo te, požudi, jer djevojčica može umrijeti svake minute! Onda te nećemo trebati!”
Kakva je to vjera? To je vjera samo do točke smrti, samo do groba. Kad prilike izgledaju kao da je sve izgubljeno, ova vjera umire.
Kao što se ispostavilo, djevojčica je umrla. Mogu vidjeti te ljude kako joj mjere puls i proglašuju njezinu smrt. Ona mala vjera koju su imali sad je nestala.
Njihov prvi nalog pogrebnog posla bio je da obavijeste iscjelitelja kako više nije potreban. Poslali su poruku govoreći: “Kćerka ti je već umrla. Čemu više mučiš učitelja” (Mk 5,35).
Ove riječi izgledaju tako konačne: “Kćerka ti je već umrla!” Te riječi možda odzvanjaju i u vašim ušima: “Tvoj brak je mrtav, ne uznemiruj više Isusa!” “Tvoja služba je mrtva, ne uznemiruj više Gospodina!” “Tvoje dijete je mrtvo u grijehu!” “Tvoj odnos s ovim ljubljenim je mrtav!”
Isusu ove strašne riječi ne znače apsolutno ništa. On nikada ne diže ruke od mrtvih jer on je uskrsli život! Najbolji prijevod 36. retka s grčkog je: “Isus, kao da nije čuo što je bilo izgovoreno, rekao je nadstojniku sinagoge: ‘Ne boj se! Samo vjeruj.'”
Autor: David Wilkerson
