Dječak rođen 16 tjedana ranije i težak samo 450 grama – otprilike koliko i vekna kruha – upravo je proslavio svoj prvi rođendan unatoč tome što su mu liječnici davali samo 25% šanse da preživi.
Arley-James Hughes iz Morecambea u Lancashireu rođen je neočekivano kada je njegova majka Naomi hospitalizirana zbog problema s urinom i infekcije prsnog koša.
“Bila sam na WC-u i osjetila sam pritisak”, rekla je njegova majka. “Bilo je jako zastrašujuće. Odmah sam znala, u tom trenutku, da dolazi”.
Zabrinuti liječnici savjetovali su roditeljima da organiziraju sprovod
Beba Arley-James rođena je toliko prerano da ga je Naomi mogla držati samo nekoliko trenutaka prije nego što je odveden na neonatalnu jedinicu intenzivne njege.
“Malo sam pomazila Arleya i ispustio je zvuk predenja koji nikada neću zaboraviti, ali onda je otišao ravno na intenzivnu njegu”, rekla je.
Ubrzo nakon rođenja stavljen je na respirator i primio je transfuziju krvi. Međutim, nakon četiri tjedna na intenzivnoj njezi, Arley-Jamesu je dijagnosticirana rijetka bolest srca koja se zove gljivični endokarditis. Liječnici su njegovim roditeljima rekli da se pripreme na najgore jer je smrtnost od tog stanja do 75%.
“Rekli su da više ništa ne mogu učiniti za njega”, rekla je Naomi. “Uglavnom, organizirajte pogreb… Baš me to pogodilo. Upravo sam istrčala iz neonatalne jedinice. Bila je to možda najgora vijest u mom životu”.
Malo čudo
Nakon dijagnoze, Arley-James je stavljen na ispitivanje lijekovima i njegovo se zdravlje počelo popravljati tijekom sljedećih nekoliko tjedana. Majka ga nikada nije napustila dok je bio u bolnici i vjeruje da su mu zvuk njezina glasa i dodira pomogli.
“Sestre su rekle da sam mu pružila podršku”, objasnila je.
Nevjerojatno i unatoč njegovim kušnjama, nakon 153 dana u bolnici, Arley-Jamesu je konačno dopušteno da se vrati kući. Dok je još bio na kisiku, svoj prvi rođendan proslavio je kod kuće u krugu obitelji.
“Arley je preživio sve terete, on je čudo”, rekla je njegova majka. “Svaki dan brojim svoje blagoslove. Znam da je pred njim dug put. I dalje mu treba potpora pri disanju, ali jednostavno sam zadivljena njegovom nevjerojatnom snagom”.
“Za nekoga tko je imao 500 g da se bori i da bude tako sretan i nasmijan kroz sve to, nema riječi kojima bih opisao koliko sam ponosna i zadivljena.”
