Biljana Topalović je prije pet godina pronašla napuštenu bebu u košari u snijegu ispred susjedne kuće. Dječaku je dala ime Srećko, jer je imao sreću da preživi.
Svaki put kad čujemo priču o napuštenim bebama, pomislimo da nema ničega goreg i šokantnijeg, a kad tek rođene bebe ostave u kontejneru, u dubokom snijegu kraj ceste, u taksiju… rijetko tko se može emocionalno oporaviti od toga.
Upravo takva sudbina dočekala je u siječnju 2019. tek rođenog dječaka koji je pronađen ostavljen u korpi na lokalnom putu kod Požarevca, a kojeg je, srećom, uočila jedna mještanka sela Crljence.
“Ugledala sam zavijanu korpu i čula neobičan zvuk, potom smo susjede i ja ubrzo vidjele noge koje se miču i shvatile da je u pitanju promrzla beba – ispričala je za Blic Biljana Topalović, koja je, kako – kaže, toliko se uspaničila u tom trenutku da se nije mogla sjetiti broja policije ni Doma zdravlja.
“Bio je mokar, ruke i noge su mu bile jako crvene. Vidjela sam da je bio umotan u poderani stolnjak i stavljen na plavi ručnik u košaru koja je bila prekrivena dječjom dekicom”, ispričala je tada Biljana, koja je dječaku dala ime Srećko, jer je imao sreću da preživi surove uvjete prvog sati svog života. Kasnije je dobio ime Tadija, koji je mjesec dana kasnije smješten u udomiteljsku obitelj.
Kako je izgledao dan kada je Biljana pronašla bebu?
“Zanimljivo je da smo, 15 minuta prije nego što smo pronašli bebu, brat i ja prošli gurajući kolica, ali nismo ništa vidjeli. Na povratku smo brat i ja razgovarali i primijetila sam pletenu košaru. Pažnju mi je privuklo da je puna i pokrivena dekom koja je već bila prekrivena snijegom. Dok smo se pitali što bi to moglo biti, čuli smo zvuk koji dolazi iz košare, nešto poput zvuka psa ili mačke”, kaže Biljana Topalović.
Ni ne sluteći da je u korpi dijete, Biljana je pozvala susjedu ispred čije je kapije bila korpa, ali nije znala o čemu se radi. Ubrzo je, kaže, stigla još jedna susjeda i dok su razmišljali što je tu, u jednom su trenutku ugledali noge.
“Susjeda nije znala jer je to kapija s gospodarskog dvorišta. Drugim riječima, to je ulaz u dvorište gdje je sijeno i kotlovnica, dok se u kuću ide sa sasvim druge strane. Razgovarale da ćemo u jednom trenutku vidjeti dijete koje miče nogicama. Bile smo šokirani. Toliko sam se uspaničila da se trenutno nisam mogla sjetiti broja policije i Doma zdravlja”, kaže Biljana.
Ne znajući koliko je mališan vremena proveo vani, Biljana je odmah od policije zatražila dopuštenje da ga uvede u kuću kako bi mu bilo na toplom do njihovog dolaska. Tada je vidjela da novorođenče nema ni pelene.
U Općoj bolnici u Požarevcu potvrdili su da je beba pronađena u dobrom općem stanju i da napreduje.
Iako se ne zna tko su roditelji dječaka koji je ostao na vijavici, Biljana je dokazala da još ima dobrih ljudi. Kad je mali Srećko bio u bolnici, išla ga je posjetiti i nosila mu pelene, pelene, bočicu, dudu…
Taj plač lomi dušu…
“Kad majka ode, a mnogi ni ne okrenu glavu, bebe su jako uznemirene, kao da znaju da se nešto presudno događa u njihovim životima. A plač napuštenog djeteta je bolniji i duži, drugačiji je od plača drugih beba. Ovaj plač kao da traži zagrljaj, ljubav”. Ovako medicinske sestre koje se brinu o napuštenim bebama opisuju situacije u kojima su se, nažalost, mnoge od njih našle u svojim karijerama i to više puta.
“Plač ostavljene bebe prestaje čim je prislonimo na prsa i počnemo pjevušiti. Tada vidiš odraz svoje ljubavi u njihovim očima i to je ono što nas čini sretnima”, rekla je ranije za Blic doktorica Valentina Videnović.
Ona je rekla da se u leskovačkom rodilištu bebe prihvaćaju s bolom: “Čuvamo ih kao svoju djecu i ispraćamo ih u suzama”.
