Prije nego ste rođeni, On je znao sve što ćete biti. “Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.” (Psalam 139,16).
Skoro ništa nisam znao o svojoj supruzi na dan kad smo se vjenčali. Izlazili smo nekoliko godina, proveli smo bezbrojne večeri razgovarajući na telefon, išli smo u crkvu, organizirali smo događaje, pa čak pokrenuli i posao zajedno.
No, unatoč svemu tome, još uvijek smo se jedva poznavali. Znanje koje smo imali je bilo pravo, ali je bilo plitko. Ipak, ta mala količina znanja je bila dovoljna da nas prisili pozvati naše prijatelje i obitelj u malu crkvu u Ancasteru tako da bismo mogli založiti naše živote jedno drugome.
Ni u jednom trenutku nisam požalio što sam se vjenčao s Aileen (što nije isto kao reći da nikada nismo imali neslaganje ili teška vremena). To je izuzetno kada uzmem u obzir kako malo sam ju poznavao na dan našeg vjenčanja. Volio sam ju i poštovao otkada sam ju upoznao, ali u retrospektivi vidim koliko malo znanja sam imao.
Sad, nakon šesnaest godina braka, i naše znanje se dramatično povećalo. Povećano je na takvu razinu da bi se u onim prethodnim godinama činilo neudobnim.
Kroz zadovoljstvo zajedničkog života, muka radeći zajedno, intimnosti spavanja zajedno, užitka u našoj djeci, i normalne radosti i iskušenja života, mi smo došli do toga da znamo jedno drugo na dublji način. Sada je volim mnogo više nego prije, jer današnja ljubav se temelji na većem znanju.
Nećete me čuti kako kažem da sada znam sve o njoj, kao da je šesnaest godina dovoljno za to. Potpuno sam svjestan da ću se osvrnuti na 2015. godinu i čuditi se koliko sam malo znao o njoj, ako nam Gospodin podari 32 ili 64 godine zajedno.
To je dio radosti braka – trošiti život u porastu moga znanja o, i ljubavi za drugu osobu. To je dio časti u braku, da druga osoba dopusti da ju upoznate na ovom stupnju, omogućila vam da upoznate njezin um, tijelo i dušu.
Kada sam počeo pisati ove riječi, namjeravao sam napraviti usporedbu s kršćanskim odnosom s Bogom. I ima smisla u usporedbi. Ali postoji i ona strana u kojoj to nema smisla.
Kada postanete kršćanin, to činite na temelju djelomičnog znanja. Imate pravo poznavanje prave istine, ali to je bilo vrlo ograničeno znanje. Ipak, bilo je dovoljno – dovoljno da vidite sebe kao grešnika i Krista kao slavnog Spasitelja, i tako ste stavili svoju vjeru u Njega. No, u određenoj mjeri to je još uvijek skok u mrak.
Tada, kako rastete kao kršćanin, neminovno je da ćete doći do boljeg i dubljeg razumijevanja Boga, Njegove slave i milosti; ta mala vjera je nagrađena kako je rasla u sveobuhvatniju i robustniju vjeru. Vaša ljubav za Boga je rasla kako je vaše znanje o Bogu raslo.
Ali Božja ljubav prema vama je ostala nepromijenjena. Nije nimalo porasla, a to je stoga jer Božje poznavanje vas nije napredovalo nimalo.
Prije nego ste rođeni, On je znao sve što ćete biti. “Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.” (Psalam 139,16).
Prije nego vas je spasio, znao je sve što ćete činiti: “Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.” (Efežanima 2,10). On je znao sve. Njegovo poznavanje vas je potpuno i cjelovito. Njegova ljubav za vas je potpuna i cjelovita. To se nikada neće promijeniti. To se nikada ne može promijeniti.
Autor: Tim Challies; Prijevod: Blaženka Š.; Izvor: Challies.com
