Dječak koji je živio sa svojim roditeljima dobio je svojega “brata”. Njegovi roditelji više nisu mogli imati djece i odlučili su da odu u dom za napuštenu djecu i posvoje jedno dijete te tako sebi i njemu uljepšaju život. Tako su i napravili.
Jednog dana su sjeli u automobil i krenuli u dom. Od mnoge djece izabrali su dječaka izrazito lijepog lica s kratkom svjetlom kosom. Bio je to dječak tek nekoliko mjeseci star. Njihov sin je dobio brata i brinuo se za njega, igrao se s njim, dijelio sve sa njime.
Dani su prolazili, godine su prolazile.
Jednog dana dva brata su se upustila u ozbiljnu raspravu. Stariji sin je rekao svojemu posvojenom bratu: “Znaš, mene moji roditelji ipak više vole od tebe, ja sam doista njihov pravi sin, mene je moja mama rodila i zato me sigurno više voli nego tebe. Tko zna čiji si ti sin, čije si ti dijete?!”
Njegov brat ga je pogledao i nakon kraće stanke rekao: “Znaš kada su tvoji roditelji došli u dom za napuštenu djecu, od svih klinaca koji su tamo bili oni su baš izabrali mene, od 20-tak djece oni su baš izabrali mene, a tebe dragi moj brate oni nisu mogli izabrati, ti si se jednostavno rodio i takvog su te morali prihvatiti, ali mene su izabrali, mogli su uzeti i dijete koje je ležalo u krevetiću pored mene, ali ne, oni su izabrali baš mene”. I tu je njihov razgovor završio.
Bog je od mnogih ljudi na ovoj zemlji izabrao tebe i mene, izabrao je nas da mu služimo i da radimo za njega. Sviđalo mu se i tvoje i moje lice, dopala mu se naša kosa.
Bog je izabrao tebe i mene i upravo zbog toga nas toliko voli i ima strpljenja s nama.
Bog je izabrao tebe, Bog je izabrao mene.
BOG NAS JE IZABRAO.
