Priča o Isusovom rođenju dobro je poznata. U njoj anđeli pozdravljaju pastire koji paze na svoje stado i vode ih do novorođenog Isusa, koji leži u jaslicama.
Mlada Marija i dalje djevica i Josip, njezin zaručnik, divili su se izvješću pastira: „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.“ (Luka 2, 19)
Ovaj prizor opisan je u samo nekoliko stihova, no potpuna priča proteže se kroz stoljeća i uključuje sva obilježja koja bi zanimljiva priča trebala imati.
1. dio: Prolog
Bog reče Mojsiju: „Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim.“ (Ponovljeni zakon 18, 18)
Drugo proročanstvo o Davidu prikazuje sličan prizor: „…podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek.“ (2. Samuelova 7, 12-13)
”On” u priči je Isus. O Njemu se govorilo stoljećima prije nego što se rodio. Takva obećanja kod originalne publike izazvala bi pitanje: „Što je Bog mislio pod time?“
Bog je nagovijestio dolazak Spasitelja, koji će spasiti Izrael od njegovih neprijatelja. Biblijsko proročanstvo o Isusovom rođenju preciznije je opisano u Izaiji: „Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!“ (Izaija 7, 14) U Izaiji 9, 6 piše: „Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade.“
Izrael je dijelilo 700 godina od rođenja Isusa. Ovaj prolog daje nam djelić nade i uzbuđenja.
2. dio: Uvod
Preskačemo do vremena kada su Rimljani vladali Palestinom. Anđeo se ukaza Mariji kako bi joj rekao da ju je izabrao Gospodin, da zatrudni i rodi Njegovog svetog Sina.
„On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim zauvijek i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“ (Luka 1, 32-33)
Anđeo je objasnio kako će Marija začeti: „Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.“ (Luka 1, 35) Marija je pristala biti Isusova majka. Samo nas je devet mjeseci dijelilo od rođenja Spasitelja svijeta.
3. dio: Zaplet
U nekoliko stihova koji dijele začeće i rođenje, čitamo kako je Marija ostala s Elizabetom. Elizabeta, Marijina rođakinja, također je bila trudna, usprkos tomu što je bila neplodna. Anđeo se ukazao Zahariji rekavši: „Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.“ (Luka 1, 13; 16)
U Izaiji 40, 3 čitamo o Ivanu Krstitelju, onome čiji glas viče u pustinji. Da je ovo fikcija, netko bi mogao zaključiti da je Bog pripremao svoje čitatelje za nastavak, nagoviještajući Isusovu službu.
U međuvremenu, Elizabeta je postala jedna od rijetkih koji su, zajedno s Marijom i Josipom, shvatili da se Bog priprema ostvariti svoj spasonosni plan.
„Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.“ (Luka 1, 57-58)
Nakon obrezanja, kada je Ivanu bilo nadjenuto ime, Zaharijina su se usta otvorila. „Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.“ (Luka 1, 65-66)
Karakterizacija Boga
Čitatelji su ponukani nastaviti čitati sve do vrhunca, zbog njihovog odnosa s likovima. Bog je junak svoje vlastite priče; privlačan čitateljima zbog svoje moći, načina kako održava svoja obećanja i zbog Njegove ljubavi.
Čitatelji o Bogu saznaju kroz Mariju, Elizabetu, čak i anđele, što uzrokuje da se čitatelji počinju nadati i očekivati isto ono za što se Izrael molio: za Spasitelja od njihovih neprijatelja.
Vrijeme je otupjelo oštricu nade, no Božji karakter je određen, što znači da se nada ponovno može probuditi. Bi li Marijino dijete moglo biti odabrano? Čitatelj dolazi do spoznaje da bi Marija mogla biti ta koja će roditi Spasitelja.
Zaharija je zaboravio na Božji karakter usprkos svojoj vokaciji svećenika. U nekim prijevodima, Zaharija je navodno pitao anđela: „Kako ću znati ovo?“ U drugim je pitao: „Kako mogu biti siguran,” ili ”Kako mi to možeš dokazati?“. (Luka 1, 18)
Zbog toga je pogođen gluhoćom i nijemošću, što je posljedica koja utišava sumnju i koja je suprotnosti s Marijinom i Elizabetinom vjerom. Spasitelj se treba roditi.
4. dio: Vrhunac
Marija i Josip otisnuli su se na dugo putovanje od Nazareta do Betlehema, radi popisa stanovništva. Grad je bio prepun ljudi, što znači da nije bilo mjesta u ”katalumi” ili prenoćištu. Drugim riječima, Marija je vrlo vjerojatno rodila u kući, jer se jaslice nisu nalazile vani u štali. Nakon rođenja, stigli su pastiri, koji su Mariji i Josipu ispričali ono što su im rekli anđeli. Pastiri su se vratili svojim stadima, ”slaveći i hvaleći Boga.” (Luka 1, 18; 19) Dugo očekivani Spasitelj napokon je rođen.
Simbolika priče o Isusovom rođenju
Isus nije bio niti obrezan kada su pastiri došli do prenoćišta, osim ako Luka događaje nije pogrešno zapisao. No to je malo vjerojatno, jer je Luka imao namjeru prikazati uredan zapis događaja. (Luka 1, 3)
Je li bilo značajno to što je Marija bila smatrana nečistom na temelju Zakona? Levitski zakonik 12, 4 kaže: „A ona neka ostane još trideset i tri dana da se očisti od svoje krvi; ne smije dirati ništa posvećeno niti dolaziti u Svetište dok se ne navrši vrijeme njezina čišćenja.“
Pastiri nisu bili sveti, Marija nije ulazila u svetište i nigdje se ne spominje tjelesni kontakt između Marije i tih ljudi.
No, pastiri su simbolični likovi. Simbolika omogućuje piscu kreiranje dubljeg značenja uz samo nekoliko riječi. Evo tri načina na koje se pastiri povezuju s Kristom i ostatkom Biblije, od rođenja:
1. O Isusu se govori kao o Pastiru i kao o Janjetu. (Marko 14, 27; Ivan 1, 36) Vidimo također da je i Bog opisan kao Pastir. (Psalam 28, 9) U Psalmima postoji mnoštvo prizora koji uključuju Pastira i ovce. (Psalam 80, 1; 95, 7; 79, 13)
2. Prvi ljudi koji su saznali vijest o Isusovom rođenju bili su ljudi koji su pripadali najnižem staležu hebrejskog društva. Isus je došao potražiti i spasiti grješnike. S obzirom na to, mnoštvo od svog vremena provest će s odbačenima i marginaliziranima.
3. Zbog toga što su bili pastiri, ti su muškarci bili za njihovu kulturu nečisti, s time da je i njihov posao kao takav bio prljav.
Bog je kritizirao legalizam i licemjerstvo time što je pozvao nečiste ljude kako bi prisustvovali rođenju Njegovog savršenog Sina u štalici.
Isus, koji je došao kako bi spasio slomljene i unesrećene, svakoga će očistiti. „Krv Kristova čisti nas od svakog grijeha.“ (1. Ivanova 1, 7)
Simbolika objedinjuje značaj prizora Isusovog rođenja s cjelokupnom pričom o Isusu i Biblijom u cjelovitosti. On nagovještava nadolazeće događaje, podsjeća nas na starozavjetna obećanja i pomaže nam u boljem razumijevanju Mesije.
5. dio: Rasplet
Ne saznajemo više o Isusovom životu, sve do početka Njegove službe. Mudraci posjećuju obitelj, nakon čega obitelj bježi kako bi izbjegla ubojstvo prvorođenaca, koje je naredio kralj Herod.
Nakon odrastanja, Isus će početi propovijedati od nadolazećem Kraljevstvu, što će voditi do vrhunca Božje cjelokupne priče, koja će uključivati Isusovo raspeće i junačku pobjedu nad grijehom, Sotonom i smrću.
Autorica: Candice Lucey; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
