Jedne neopisive noći, u svijet, u mali grad koji je bio umoran od stoljetnih ugnjetavanja i neispunjenih proročkih očekivanja, u nepoznato sklonište u kojem ga nitko ne bi pomislio tražiti, u skrbi siromašnih roditelja bez prebivališta, došao je Bog Sin.
To je bilo njegovo utjelovljenje, ali ne i njegovo porijeklo. Postojao je prije začeća. Postojao je prije cijelog svijeta (Ivan 17,5). Sve što je postojalo, vidljivo i nevidljivo, stvoreno je kroz njega i za njega (Ivan 1,3; Kološanima 1,16), kao i:
- Njegova ljudska DNK koja je usmjerila svaku stanicu da obavi svoju dužnost u formiranju tijela i mozga,
- Krv njegove majke i amnionska tekućina koja je namočila njegovu mekanu, tamnu kosu,
- Iznenadni refleks koji će ga probuditi da zaplače,
- Pamučne krpe kojima su bile omotane njegove ruke i noge kako bi spriječile taj iznenadni refleks,
- Stabla od kojih su nastale drvene jasle koje su ga držale,
- Iscrpljena, vrlo ranjiva, pospana mlada majka pored njega koja ga je upravo rodila,
- Umoran, pažljiv, zadivljen mladi muškarac koji sada loži vatru,
- Mudri pastiri koji su krenuli na put s polja,
- Radosni anđeli koji su okružili Betlehemsko nebo i navijestili dobru vijest o velikoj radosti,
- I čudna zvijezda koja je privukla strane perzijske astrologe da ga proslave.
Dok je ležao tamo, vrlo sličan bilo kojoj drugoj židovskoj bebi rođenoj te noći, bio je „slika Boga nevidljivoga“ (Kološanima 1,15). Dok je njegova istinska ljudska priroda spavala kao beba, njegova je istinska božanska priroda držala pod kontrolom sve što postoji (Kološanima 1,17).
U tamu je došao
U svijet je došao Bog Sin, jer je Bog Otac tako volio ljude koji propadaju i naseljavaju ovaj prokleti, planet teroriziran Sotonom (Ivan 3,16; 1. Ivanova 5,19). Ljudi – mi ljudi – propadamo, jer smo odbacili i pobunili se protiv Oca, a odbacujući Oca odbacujemo i Sina i Duha.
Odbacivši našeg svetog trojedinog Stvoritelja, postali smo sinovi i kćeri neposluha, hodeći po putu ovoga svijeta i slijedeći princa vlasti zraka, živeći u požudama našeg tijela i udovoljavajući željama naših tijela i umova, po prirodi smo bili djeca gnjeva i određena za vječnu propast (Efežanima 2,2-3; 2. Solunjanima 1,9).
Ali Bog
Ali Bog… Bog Otac, koji je bogat milosrđem i pun tolike ljubavi koju jedva možemo zamisliti, čak i kad smo bili mrtvi u našim prijestupima protiv njega, poslao je svog jedinorođenog Sina – svog vječnog ljubljenog Sina – u ovaj zli svijet da nas spasi od naše vječne duhovne smrti i oživi nas za vječnost (Efežanima 2,4-5).
A Sin je toliko volio Oca i toliko ljubio nas koje je stvorio da se ponizio i postao ljudsko tijelo – kako bi mogao ponijeti grijehe u svom tijelu na križu – da ne bismo propali, nego imali život vječni (Filipljanima 2,7-8; Ivan 1,14; 1. Petrova 2,24; Ivan 3,16).
Sin je došao izvršiti put spasenja do kraja, jer je njegova velika želja i velika želja njegova Oca bila da budemo s njim zauvijek i iskusimo puninu radosti i vječnih užitaka kad ga vidimo u svoj božanskoj slavi – za koju smo oduvijek bili dizajnirani (Hebrejima 7,25; Ivan 17,24, Psalam 16,11). U nadolazećim stoljećima, kad ova dolina smrtne sjene prođe i ukloni svaku suzu s naših očiju, te više ne bude smrti, ni žalosti, ni plača, ni boli, Otac će pokazati neizmjerno bogatstvo svoje milosti u dobroti prema nama u Kristu Isusu (Efežanima 2,7; Otkrivenje 21,4).
Dođite, idemo mu se pokloniti
Zato je Bog Sin došao na svijet.
- Zato je rođen običnim seljacima,
- Zato je hranilište bio njegov prvi krevet,
- Zato su ga pastiri prvi slavili,
- Zato su i pogani pozvani da ga slave,
- Zato je odrastao u Nazaretu,
- Zato ga je njegov narod odbacio (Ivan 1,11)
- Zato ga je, nakon što je propovijedao evanđelje milosti, liječio bolesne, izbavljao demonizirane i podizao mrtve, izdao bliski prijatelj, a ostali njegovi najbliži prijatelji ga odbacili i napustili, religiozni vođe ga lažno optužili, poganski tlačitelji ga predali, te ga brutalno razapeli na najgori mogući ponižavajući način,
- I zato je treći dan uskrsnuo od mrtvih.
Bog Sin je došao na svijet da u potpunosti podnese našu sramotu kao grešnih i neposlušnih sinova i kćeri kako bismo se mogli kvalificirati za posvojenje kao sinovi i kćeri Božji i imati udjela sa Sinom, nadmoćnim Prvorođencem, u svakom duhovnom blagoslovu njegove vječne, beskonačne, slavne baštine (Kološanima 1,12.18; Efežanima 1,3-6).
Dođite. Uklonite se od kompleksnosti, zbunjenosti i zagušljivosti Božića. Dođite do jednostavnih jaslica, dođite pod brutalni križ i dođite do praznog groba. Dođite i ponovno primite dobru vijest o velikoj radosti koja je sada za sve ljude i sve narode (Luka 2,10). Sotonina djela i moć smrti koju je imao su uništeni (1. Ivanova 3,8; Hebrejima 2,14), ropstvo grijehu je slomljeno (Rimljanima 6,17-18), a dar vječnoga života je vaš u Kristu Isusu ako povjerujete u njega (Rimljanima 6,23; Ivan 3,16).
”Dođite, idemo se pokloniti Gospodinu Kristu!”
Autor: John Bloom; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org
