U stvari, rekao bih da je cjelokupna biblijska priča najbolja ljubavna priča koja je ikada ispričana.
Želio sam započeti ovaj članak uz riječi poput ”svatko od nas uživa u dobroj ljubavnoj priči”. No nisam siguran da je to tako. Možda su nas prevarile lažne i izmišljene holivudske ljubavne priče. Možda su nas istinite priče iz života, prave stvari ili ono što je trebalo biti prava stvar, izmrcvarile i ubile, umjesto da smo u njima uživali.
Možda je ”Ljubav boli” vaša himna više od ”Beskrajne ljubavi”. Možda ste poput Stranca, koji i dalje želi znati što ljubav jest. Možda pokušavate gurati kroz ovaj život, udaljeni od ljubavi, no drugi vam, pogotovo u veljači, neprestano govore o ljubavi. Možda ste pitate: ”Što ljubav ima s time”?
No, kao vjernik, znate da ste stvoreni za ljubav. Bez obzira na to gdje se trenutno nalazite u pogledu vašeg ljubavnog putovanja, ove priče koje slijede u nastavku mogu vas ohrabriti. U stvari, rekao bih da je cjelokupna biblijska priča najbolja ljubavna priča koja je ikada ispripovijedana.
Temelj ljubavi: priča o Adamu i Evi
Dobro, ova baš ne završava na super način, ali nam pokazuje temelj, osnove ljubavnog odnosa muškarca i žene. Priča o Adamu i Evi podsjetnik je na to da je ljubav Božja zamisao. Ne samo ljubav između Boga i čovječanstva, nego ljubav i između ljudi.
Bog stvara poantu iz činjenice da je Adam nepotpun bez Eve. Samoća nije najbolje za čovječanstvo. Nije moguće da Adam sam nosi i dovrši zadatak kojeg treba dovršiti kao onaj koji je stvoren na Božju sliku, bez Eve. Eva je dar: savršena nadopuna i savršena družica za njega.
Ovaj božanski čin stvaranja postavlja pozornicu za sveti savez između Adama i Eve. Njih dvoje iskusili su čistu i neokaljanu ljubav, neopterećenu boli i slomljenošću, koje će kasnije ući u svijet. Tijekom njihovog blaženog življenja unutar Vrta, Adam i Eva dijelili su jedinstvenu vezu. Dijelili su zajedničku svrhu i zajednički cilj. Oboje su bili ujedinjeni u uživanju u Božjem milosrđu i štovanju Njegove slave. To je postavilo temelj za svaku drugu ljubavnu priču. Svatko od nas se pokušava vratiti natrag u Vrt.
Ljubav i savez: priča o Abrahamu i Sari
Ova priča je malo čudna. U jednome trenutku njihovog odnosa, Abraham je dopustio svojoj ženi Sari ulazak u faraonov harem. Abraham je to učinio, jer se bojao da će ga faraon ubiti zbog njegove lijepe Sare i da je će nakon toga uzeti. Kako se to ne bi dogodilo, mislio je, odlučio je lagati i reći da je ona njegova sestra. Drugim riječima ”dostupna je”. Ovo teško da mogu biti premise prekrasne ljubavne priče.
Stvari postaju još kompliciranije kada Sara osmisli vlastiti plan. Bog im je rekao da će, iako su davno prošli dob za rađanje djece, biti blagoslovljeni sinom. Sari se učinilo da se to Božje obećanje neće ispuniti i ona je razvila svoj plan: naložila je Abrahamu neka spava s Hagarom, njihovom sluškinjom i neka s njom začne dijete. Nakon toga, Sara se loše odnosila prema sluškinji i izbacila ju je van.
Kada se par približavao stotom rođendanu, Bog im se ponovno ukazao i podsjetio ih je na savez. Sara je s vremenom dobila sina Izaka. Obećani Mesija doći će kroz Abrahama i Saru i kao što znamo, Bog je ispunio obećanja koja je dao Abrahamu, o čemu čitamo u Postanku 12. No ovo je bilo sve samo ne ugodno putovanje.
Bol i sramota koju donosi neplodnost, bili bi dovoljno za cijelu ovu priču. No laganje i donošenje loših odluka s dugotrajnim posljedicama, također je uzelo danak na njihov brak. Da ne spominjem danak na njihov brak kojeg je mogla uzeti Abrahamova suluda zamisao, koja se odnosila na slijeđenje nepoznatog Boga u nepoznato odredište. No bez obzira na sve, ostali su zajedno. Njih dvoje, kroz koje se ostvarilo obećanje iz saveza, primjer su posvećenosti u braku.
Njihova priča podsjetnik je na to da je Bog vjeran, čak i onda kada mi nismo. Ljubav i posvećenost Abrahama i Sare pokazuje nam kako Bog može stvoriti ljepotu iz pepela i kako može otkupiti naše budalaste odluke. Osim toga, njihov odnos pokazuje kako postoji nešto prekrasno u tome ako ostanem zajedno, čak i onda kada je teško.
VIDI OVO: Jakov i Rahela: Najljepša ljubavna priča iz Biblije
Odana ljubav: Ruta i Boaz
Jedna od najboljih starozavjetnih ljubavnih priča je ona o Ruti i Boazu. No ne možemo u potpunosti razumjeti ovu priču, sve dok ne uzmemo u obzir priču između Rute i Noemi. Noemi je bila Rutina punica. Oba njezina sina su umrla, što znači da su Ruta i Orpa bile udovice. Noemi, koja je i sama bila udovica, nije imala ništa što bi mogla ponuditi njima dvjema. Vratila se u svoj rodni grad i poticala je Rutu i Orpu neka se ponovno udaju, radi vlastite sigurnosti. Ruta odbije i zavjetuje se na odanost Noemi i Božjem narodu.
Hebrejska riječ ”khesed”, ljubav koja odbija ne voljeti, često se spominje kroz ovu knjigu. Rutina posvećenost Noemi nije utemeljena na onome što Noemi može učiniti za nju. Ona je prikaz Rutinog srca i osobnosti. Ono što je najviše privuklo Boaza bila je dubina Rutine osobnosti. Boaz će donijeti otkupljenje za priču kroz nastavak svoje loze. On može Ruti donijeti spas.
Ljubav koju je Ruta pokazala Noemi, sada je Ruta dobila od Boaza. Boaz je otkupljuje. Daje joj istu ”khesed”, koja je obilježila Rutu. Ovo je prikaz Božje ljubavi saveza prema nama. U stvari, ovo je riječ koja se pojavljuje u drugoj ljubavnoj priči; onoj o Hošei i njegovoj nevjernoj ženi Gomeri. Tu priču teško da možemo svrstati u ljubavne priče. No zbog odanosti koja proizlazi iz saveza Hošea otkupljuje svoju preljubničku i grješnu ženu, što je zapravo odsjaj Božjeg ”kheseda” prema Njegovoj preljubničkoj Mladenki.
Priča o Ruti i Boazu priča je o odanosti, dobroti i otkupljenju. Takva vrsta posvećenosti i odanosti još je jedno obilježje biblijske ljubavi. Služi nam kao ohrabrenje i pokazatelj da Bog može otkupiti svaku priču, bez obzira koliko naizgled loša bila. Bog je posvećen našem otkupljenju i često nam u naše živote šalje ljude, koji demonstriraju to koliko nam je Bog odan. Postoje li ljudi u vašem životu koji prikazuju ovakvu vrstu odanosti?
Konačna ljubav: Krist i Crkva
U ovome trenutku, osjećam se poput pisca poslanice Hebrejima 11. Nakon spominjanja svih primjera onih koji su držali vjeru, pisac piše: ”Što bih više mogao napisati? Jer ne imah dovoljno vremena za govor o”…
Ovdje bismo mogli uključiti Hošeu i Gomer, Priscilu i Akvilu, Pavla i crkve, Pjesmu nad pjesmama, Jakova i Rahelu, Izaka i Rebeku, i tako dalje. No svaka od tih priča ukazuje na najveću ljubavnu priču od svih, na onu koja je tema cijele Biblije, odnosno na priču o Kristu i Crkvi.
Nažalost, Efežanima 5, 21-33 postali su kontroverzni stihovi. Kada razgovaramo o stvarima kao što su podčinjavanje i uloge spolova, često nas to uzbudi. Razumijem i zašto. Stihovi poput ovih mogu se upotrijebiti više za nanošenje štete nego koristi. Neke od ovih riječi postaju ”prljave” zbog načina na koji su ih opaki ljudi koristili. No, bez obzira na sve, ovo su prekrasni stihovi. Bračni odnos, kojeg Pavao ovdje opisuje, jest takav u kakvom bi svaki supružnik želio biti. Neki od nas, zahvaljujući Božjem milosrđu, dođu vrlo blizu.
Pavlov cilj u tim stihovima nije toliko opis zemaljskih brakova, koliko je opis Krista. Na završetku stihova, Pavao izokreće sva pravila vezana uz bračni odnos dotad. Odnos kojeg Krist ima sa svojom Mladenkom jest odnos prema kojem se trebaju ravnati svi ostali odnosi. Bračna ljubav, kao i svaki drugi odnos, no to su samo sjene onoga kako nas Krist voli.
Krist je savršeni muž. Sve ono što bi muž trebao učiniti, Krist čini i već je učinio. Krist se u potpunosti predao za svoju Mladenku. Umro je radi njezinog otkupljenja. Njegova je Mladenka bila mrtva, u ropstvu i pod Božjim gnjevom. Umjesto da ju ostavi u tom stanju, Krist ju je spasio. Ovo je vrlo grafički objašnjeno, no vjerojatno je da je Pavao, dok je pisao ovo, na umu imao ono što je napisano u Ezekielu 16. Nakon što pročitamo ono što je zapisano u Ezekielu 16, postaje nam savršeno jasno što je Gospodin učinio za nas. Bili smo beznadni i bespomoćni, no On nas je okupao svojoj ljubavlju, pokrio nas je, očistio nas i odjenuo u ljepotu. Zbog toga što je Krist savršen muž, sve o čemu čitamo u ovome tekstu jest nešto što je Krist već učinio ili što čini. To je sigurno.
- Bit ćemo posvećeni, odvojeni.
- Bit ćemo pročišćeni.
- Bit ćemo oprani Evanđeljem.
- Bit ćemo predstavljeni u raskoši.
- Nećemo imati ni točkice nesavršenosti.
- Bit ćemo sveti i bez mane, besprijekorni.
- Bit ćemo nahranjeni u Kristu.
- Bit ćemo cijenjeni u Kristu.
- Dio smo Njegovoga tijela.
- U ključnom smo savezu s Kristom na takav način da, sve ono što On posjeduje mi posjedujemo. Krist je na sebe uzeo naš dug, a mi smo od Njega naslijedili Njegovu svetost.
A to je, dragi prijatelji, najveća ljubavna priča ikada ispričana.
Autor: Mike Leake; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
