Jeste li predali svoje strahove Bogu? Ovaj tekst će vas potaknuti da to učinite. Nećete požaliti jer On daje mir onima koji se pouzdaju u Njega.
Anksioznost koju sam imala u djetinjstvu pripisali smo iracionalnoj i najvjerojatnije kratkotrajnoj fazi dječjeg ludila.
Probudila bih se usred noći, uvjerena da moja noćna mora zapravo nije san, ili da je moja bol u trbuhu posljedica golemog tumora koji raste u meni, ili da se uljez upravo tad nalazio s druge strane vrata namjeravajući me ubiti.
Jecajući i nerazgovjetno govoreći dovukla bih se do kreveta svojih roditelja, i oni bi satima sa mnom bili budni u uzaludnom pokušaju da me umire zbog još jednog napada panike.
Srećom po zdrav razum mojih roditelja, faza je prošla, a ja nisam imala napade nekih 10 godina.
Tada sam upoznala Isusa. Život je uistinu postao dobar, u smislu toga da sam našla ljubav, odlične prijatelje, i sve je išlo savršeno. A ta anksioznost iz djetinjstva? Vratila se i postala jača nego ikad prije.
Imala sam neracionalan strah da Bog čuva popis svih blagoslova koje mi je dao, i da kada bude dostigao određenu kvotu, ubit će me. Kad god sam dobila blagoslov, odbila sam vjerovati da će trajati, i što je duže trajalo postajala sam sve više zabrinuta da mi se bliži neizbježan kraj.
Kad život ide dobro, ne želimo se odreći kontrole, ali kako okolnosti sve više izmiču našoj kontroli, shvaćamo da kontrolu nikada nismo ni imali. Tada nastupa strah, a mi imamo izbor ili se pretvarati da ne postoji ili vjerovati Bogu s našim kaosom.
Pastor Matt Chandler kaže: „Najgore što možete učiniti sa strahom i tjeskobom jest pretvarati se da ste previše jaki da ih uopće imate. Najbolje što možete učiniti jest jednostavno dati Bogu da se o njima stara. Jer On ionako ima svu vlast. A u Njemu, vi ste u Njegovom miru.“
Bježimo od toga da vjerujemo da će nas Bog utješiti i trčimo ka onome za što vjerujemo da će trenutačno ublažiti tjeskobu. Međutim, neizbježno je da će nas stvari za koje mislimo da će nas ozdraviti – razonoda, ovisnosti, idolopoklonstvo – jednostavno povrijediti još i više. I u tom trenutku, Bog nas moli da vjerujemo Njegovoj dobroti i predamo mu naše strahove.
Kad prestanemo bježati od Boga i umjesto toga izaberemo da se u Njega pouzdamo i predamo mu svoje strahove, dogodit će se (barem) tri stvari.
Postajemo dovoljno hrabri da čujemo Božji odgovor na naše najstrašnije molitve
Moliti se i govoriti Bogu: „Mene je tako strah da će se nešto loše dogoditi“, izaziva strah, jer Bog ima svako pravo odgovoriti: „Pa što ako se i dogodi?“
Ignoriranje pitanja ne mijenja Božju odluku. Ovo nije nebeska igra skrivača. Kada se pretvaramo da anksioznost ne postoji, Njegova volja se ne mijenja.
Potrebno je artikulirati naše najstrašnije strahove da bismo prepoznali kako su maleni u odnosu na Boga. Doznajemo da su naši strahovi manji od Njegove milosti kada ih definiramo i shvatimo da oni ne bacaju ni najmanju sjenu na Njegova obećanja koja vidimo u Pismu.
Kada se prestanemo skrivati od Njegovog odgovora, prepoznajemo da je Njegov odgovor posljedica Njegove suverenosti. U Njegovoj dobroti: „Pa što ako se nešto loše dogodi? “ znači: „Ako se to dogodi, ja sam još uvijek kralj, a ti si i dalje moj.“
Strah postaje manje zastrašujući
Napad panike uvijek postaje još gori kada onaj koji pati počinje paničariti zbog napada panike.
Isus nam kaže da ćemo se boriti i bojati se i padati. On također kaže da trebamo biti hrabri, jer je On pobijedio svijet. Kad je Isus proglasio da ima pobjedu, to nije značilo da ima kontrolu nad svime osim nad našom tjeskobom.
On nije rekao: „Bježite od mene, i možemo se pretvarati da vaši strahovi ne postoje.“ On je rekao: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.“
U Njegovoj milosti, Bog uzima strahove iz naših najgorih noćnih mora, jer On zna što će se dogoditi na kraju naše priče. Njegov odmor je naš mir.
Radost postaje prirodna
Kada zurimo strahu u lice, naš prirodni instinkt nas tjera da bježimo. No, ako naš fokus preusmjerimo sa straha na Gospodina, izabrali smo borbu. I naše najjače oružje i najoštriji mač jest radost.
Kada se odupiremo ignoriranju naših tjeskoba i počnemo ih predavati Bogu, naši instinkti se mijenjaju. Naša je odluka da se borimo puni radosne nade. Nada da Stvoritelj svega ima sve u svojim rukama, čak i naše strahove, vodi nas ravno do podnožja križa, gdje tjeskobne misli gube svoju moć i gdje se nalaze neopisivi radost i mir.
Njegova obećanja utjehe i slobode protežu se od samog početka do samog kraja Biblije, i jedino što trebamo učiniti jest okrenuti se ka tome. Kad vidimo ponavljanje Njegovih obećanja, pouzdanje u Njega postaje neizbježno. On je dokazao svoju vjernost.
Autorica: Holly Paulette; Prijevod: Aleksandar J.; Izvor: Relevant Magazine
