Ono što ih je primarno privuklo Baalu nije bio lijepi kip, već ekonomsko obećanje. To je pravi razlog zašto je Izrael štovao Baala.
Od Postanka do Otkrivenja vidimo da je jedna od glavnih osobina našeg Stvoritelja njegova velikodušnost. Stvoreni smo na njegovu sliku da odražavamo tu velikodušnost prema ostalim stvorenjima. Uistinu, davanje natrag Bogu i njegovom narodu dio je našeg DNK.
Idolopoklonstvo je ekonomski problem. Kad čitamo o Izraelcima koji se klanjaju bogu Baalu u 1. Kraljevima 18, vidimo kako su rasli u naklonosti prema drvenim idolima. No ono što ih je primarno privuklo Baalu nije bio lijepi kip, već ekonomsko obećanje. Za narode oko Izraela, Baal je bio „onaj koji sjedi na oblacima“, koji je donosio kišu i blagoslivljao zemlju. Kad se Baal pokazao, nebo je kišilo uljem, rijeke su tekle medom, majke su rađale zdravu djecu, pa čak su i mrtvi bili podizani. Nije bilo čudo da kad se kralj Ahab odlučio oženiti ženom sa Baalovog teritorija, poljoprivrednici u Izraelu izgradili su kuću za ovog novog boga i primili ga u susjedstvo (vidi 1. Kraljevima 16,31).
Naravno, većina Izraelaca nisu u potpunosti odbacili Jahvu, Boga Izraela. Vjerojatno su nastavili odlaziti u crkvu, davati desetinu i povremeno ponavljati molitvu – osobito na blagdane. Samo su dodali štovanje Baala na svoju policu osiguranja. Uostalom, ako ste poljoprivrednik, jedino je praktično ulagati u to da se svidite onome na oblacima.
Jahve nije imao ništa od toga. Poslao je svog proroka Iliju da kaže Izraelu da prestane „hramati na obje strane“ (1. Kraljevima 18,21). Bog je preko Ilije izjavio da Baal ne može donijeti dobro, a njegov narod ne može hramati na dvije strane.
PROČITAJTE: 10 znakova da imate idola s kojim vrijeđate Boga, a toga niste ni svjesni
Kako bi pridobio natrag svoj narod, Bog je pokazao svoju moć i usput ismijavao Baala. Baal je obećao kišu, pa je Bog poslao riječ suše preko svog proroka (vidi 1. Kraljevima 17,1). Dok su štovatelji Baala bili gladni tijekom suše, Bog je hranio Iliju mesom i kruhom koji su mu svakodnevno dostavljali gavrani (vidi stih 6)
Čak su i na Baalovom teritoriju ljudi gladovali dok su čekali da Baal donese obećano izobilje. U međuvremenu, usred Baalove zemlje, Bog je prekomjerno slao Iliji ulje i brašno i nove prijatelje (stih 14-16). Kada su Baalovi ljudi umrli, Ilija ih je podigao u život (stih 22). Jahve se brinuo za njega, dok je kralj koji se okrenuo Baalu išao u selo u nadi da će naći malo trave za nekoliko konja i mazgi koji još nisu uginuli (vidi 1. Kraljevima 18,4-5). Baalovih 450 proroka su se razgnjevili, izrezivali, plesali i pjevali svom bogu. „No niti je glasa bilo ni koga da odgovori ni koga da prisluhne“ (stih 29).
Bog je slušao svog proroka. Poslao je vatru s neba. Poslao je kišu u bujicama. Okrenuo je srca svog naroda natrag k sebi. Tražio je njihovu odanost, rad i štovanje – za sebe i svoje kraljevstvo. Bitka za njihova srca odvijala se dijelom na bojnom polju njihovih bankovnih računa. Uostalom, štovanje je ekonomski problem.
Od lijepih statua do srebra i zlata: Isus ili Mamon?
Isus je znao sve o bogovima poput Baala. Također je znao da su se ljudi u njegovo doba suočili s novom, suptilnijom i možda još jačom kušnjom: tretirajući novac kao idola poput Baala, idola kojeg su štovali kao boga da bi dobili ono što su htjeli. No, ljudi ne mogu služiti dva kralja. Isus nas podsjeća da tako riskiramo posvećenost novcu, a njega mrzimo (vidi Luka 16,13).
Zapravo, Novi zavjet uči da su novac i pohlepa često najglasniji i najprivlačniji idoli koji žele ukrasti našu pažnju. Pavao izjavljuje da je pohlepa idolatrija, da biti pohlepan znači štovati druge bogove (vidi Kol 3,5; Ef 5,3). Kad se sjetimo da su Židovi vidjeli idolopoklonstvo kao krajnji grijeh koji je izolirao osobu izvan vjerske zajednice, možemo čuti punu snagu Pavlovih riječi. Idoli su uvijek prijetili da će ukrasti ljubav, pouzdanje i služenje koje Bog zaslužuje i zahtijeva. Izjednačujući pohlepu s idolopoklonstvom, Pavao je provokativno rekao crkvi da ne moraju ući u suparnički hram da bi se klanjali drugom bogu. Njihova pohlepna srca stvorila su druge bogove iz svakog novčića u njihovoj blagajni.
PROČITAJTE: 4 opasna idola kojima se suvremeni kršćani klanjaju
Zato je Isus upozorio svoje sljedbenike da se čuvaju svake vrste pohlepe (vidi Luka 12,15). Njegove prispodobe govore o poljoprivrednicima koji su uništeni usred svog blagostanja jer su prikupljali bogatstvo sebi, a nisu se bogatili u Bogu (vidi stihove 16-21), o bogatim ljudima koji su bili poslani u pakao jer se nisu odricali bogatstva u korist bližnjega (vidi Luka 16,19-31), i o vječnom sudu nad onima koji nisu spremni podijeliti s onima u potrebi (Matej 25,31-46). Sve te prispodobe ukazuju na isti smjer:
Novac želi naše štovanje. Ali svakim dijelom sebe koji ulažemo u naše stvari udaljavamo se od našeg istinskog kralja.
Zloupotreba novca: Cijena ekonomskog idolopoklonstva
Biblija nas također uči da je plaća naše ekonomske idolatrije smrt. „A oni koji se hoće bogatiti upadaju u iskušenje i zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što strovaljuju ljude u zator i propast“ (1. Tim 6,9).
Zaustavite se na trenutak. Vjerujete li to? Da želja za bogaćenjem neizbježno uzrokuje takvo uništenje? Pavao ide još dalje. Piše da je „korijen svih zala srebroljublje; za njim se sežući, neki odlutaše od vjere te sami sebe isprobadaše mukama mnogim“ (stih 10). Po Pavlovom mišljenju, ljubav prema novcu ranjava obožavatelje, odvlači ih od vjere i potapa ih u svim drugim vrstama zla.
Kad naše materijalne posjede počnemo štovati poput bogova, predstavlja ozbiljnu prijetnju u štovanju Isusa. Kad se klanjamo novcu, to nas guši. Novac postaje duhovna snaga koja nas prečesto koristi, a ne obrnuto.
PROČITAJTE: 4 znaka da volite novac više nego biste trebali
U istinitom strašnom odlomku, Jeremija piše da naše štovanje idola proždrije ne samo naša „stada i goveda“, već i naše „sinove i kćeri“ (Jer 3,24). Naši idoli nikad ne prestaju konzumirati i uništiti ono što nam je najdraže. Na kraju, „oni što [idole] načiniše nalik su im; kao i svaki koji se u njih pouzdaje“ (Ps 115, 8). Kada dajemo, odražavamo sliku našeg velikodušnog Boga. Ali kada se klanjamo idolu novca, kada su naši životi usmjereni prvenstveno prema zarađivanju, uzimanju i štednji, postajemo deformirani, ne odražavajući sliku Jahve, Gospodara neba i zemlje; već novca, boga pod nazivom ja i moje. Postajemo sve više posvećeni životnom stilu obilnog posjedovanja.
Takav život je daleko od onoga na koji nas Isus poziva.
Prema poglavlju iz knjige “Practicing the King’s Economy: Honoring Jesus in How We Work, Earn, Spend, Save, and Give“; Autori Michael Rhodes, Robby Holt i Brian Fikkert.
