Seks izvan braka nije samo užitak i spajanje dvaju tijela u jedno. To je i spajanje duha.
Seks nikako nije loša stvar. Seks ima svrhu. On dovodi do višeg nivoa osobe koje su se iz ljubavi odučile za sveti čin braka. Bog je stvorio muškarca i ženu i zapovjedio im da se plode, množe i napune zemlju. No, zapovjedio je i da nam bračna postelja treba biti neokaljana i čista… A što s nama koji smo ju okaljali prije nego smo stigli do braka?
U svojim mladenačkim danima dosta sam ludovala, konzumirala droge i alkohol te upražnjavala izvanbračni seks. To je najčešće bio seks iz požude, bez emocija i previše razmišljanja. Nisam puno dvojila jer sam većinom bila pod utjecajem nečega, skroz opuštena i spremna za još jedan grijeh u nizu.
Kako niti jedan grijeh ne može trajati vječno bez posljedica- tako je bilo i sa mnom. Kao vrlo mlada djevojka koja tek počinje živjeti i koja, bez obzira na lude godine, već polako razmišlja o svojoj djeci- dobila sam tumor u jajovodu. Kroz patnje koje sam prolazila u svojim mislima, da neću moći ostati trudna i imati vlastitu obitelj (doktori su me uvjeravali u to) počela sam si postavljati pitanja. Koliko sve ove gluposti koje činim imaju smisla? Dokle tako? Bog me je susreo i iscijelio. Tumor je uklonjen i ja sam zdrava. Slava Bogu! A što dalje? Ok, odlučila sam se za čistoću, odlučila sam moliti i čekati na osobu s kojom ću provesti život. A što s ovom prljavštinom u mislima i srcu? Osjećala sam kako u utrobi imam rupu koja je ispunjena prljavštinom i kako ta prljavština nikada neće nestati. Ništa ju nije moglo oprati. Kajala sam se iskreno pred Bogom za svaki grijeh koji sam činila, znala sam da mi je oprostio, ali sama sebi nisam mogla oprostiti.
Jednog dana sa jednom sestrom iz crkve razgovarala sam o intimnim stvarima. Ona je bila otvorena za pomoć, ja sam također bila otvorena za primanje iste. Rekla sam joj kako se osjećam u vezi spavanja s muškarcima i ona mi je pojasnila zašto je to grijeh koji sama sebi ne mogu oprostiti.
Seks izvan braka nije samo užitak i spajanje dvaju tijela u jedno. To je i spajanje duha. Između osoba koje vode ljubav dogodi se duhovna veza (bez obzira što nisu uključene emocije). Duh požude, strasti, bludnosti, perverzije hrani se na ovaj način i tako raste. Kada sam odlučila pokajati se i živjeti čisto, nije bilo dovoljno samo to odlučiti. To je bila konstantna borba tijela i uma. Nisam trebala samo prestati to činiti (fizički) trebala sam prestati tražiti pažnju muškaraca koja mi je do nedavno bila primarna, morala sam trenirati svoje misli svakodnevno, izbjegavati sadržaj koji potiče uzbuđivanje, morala sam moliti za ustrajnost, prestati konzumirati alkohol jer je on prijatelj bludnosti i često dolaze rukom pod ruku i još mnoštvo toga. Nije bilo dovoljno donijeti odluku- trebalo ju je svaki dan iznova njegovati i podsjećati se zašto se ne želim vratiti tome grijehu.
Dok sam živjela u toj prljavštini nisam bila sretna. Sve je bilo isprazno i ničemu nisam pridavala puno važnosti. Seks je bila tek radnja koja služi uzbuđenju, kratkoročno. Nakon tog prljavog čina sam se svaki put osjećala iskorišteno, prljavo, nevažno, sporedno, osjećala sam se kao igračka. Samu sebe sam uvjeravala kako je to sve super, kako ja volim biti igračka, kako je super kada te muškarci toliko žele. Ali bila sam prazna. Nisam mogla voljeti, nisam osjećala ljubav, osjećala sam odbačenost, bez obzira što sam znala da me žele. Duboko u sebi nisam htjela „biti željena“ na takav način. Htjela sam da me netko voli i prihvaća zbog onoga što sam ja, iznutra, a ne zbog toga što sam privlačna i „dobar materijal za užitak“.
Dugo mi je trebalo da ponovno osjetim iskrenost i ljubav. Nakon nekoliko godina življenja u takvom grijehu i ispraznosti bilo je teško uopće pomisliti da će mi Bog poslati muškarca za kojega molim, mislila sam da ga ne zaslužujem. Gotovo godinu dana bila sam sama, što za mene nikako nije bilo uobičajeno. I onda se pojavio on.
Mr. Bog me poslao u tvoj život da ti vratim vjeru u pravu ljubav. S njim sam mogla razgovarati o svemu, nije me bilo sram „ispovjediti“ mu najprljavije stvari iz ne tako davne prošlosti, on je sve prihvaćao, bez osude. Pokazao je da mu je stalo do onoga što ja jesam, a ne samo do onoga što mogu biti u krevetu. Nije me gledao s požudom. Slušao je što govorim i bio je spreman moliti za mene i pomoći mi da izađem iz stanja u kojem se nalazim. I volio me. Volio me kako ja njega nisam mogla voljeti. Mislila sam da nikada niti neću moći voljeti tako iskreno i tako čisto. Ali sam znala da je on taj za kojeg molim posljednjih godinu dana. Tražila sam od Boga da mi da tu ljubav koju sam vidjela samo na filmovima, kako bi mu mogla vratiti to što on meni pruža.
Ista sestra koja mi je objašnjavala zašto seks ima tako snažan utjecaj na moj život jednom prilikom mi je rekla da bi trebale proći iskrenu molitvu pokajanja. Ona je govorila, ja sam ponavljala za njom i u jednom trenutku sam trebala izgovoriti imena muškaraca s kojima sam spavala. Dok smo prolazile kroz pokajanje imala sam viziju; vidjela sam OGROMNO kameno srce. Bilo je toliko veliko da bi poslužilo kao kamena vrata za grobnicu. Kako smo išle u molitvi tako se ono polako smanjivalo, centimetar po centimetar.. Pred kraj molitve je eksplodiralo i unutar njega je bilo ljudsko srce koje je na kraju molitve počelo kucati. Kada smo završile s molitvom osjetila sam onu ljubav koju sam tražila Boga da osjetim. Riječi VOLIM TE su postale stvarne i iskrene. Te dvije riječi i težina koju nose su bile velika nepoznanica u mojem životu sve dok Bog nije opet odlučio pokazati svoju milost.
Svako od nas ima prošlost. Svako ima svoje borbe i svoje grijehe. Seksualna nečistoća ostavlja velike posljedice na svakog pojedinca, neovisno o spolu ili godinama. Seks je sveti čin kojeg je Bog namijenio za brak- s razlogom. Da se dvoje ljudi još biše povežu, da uživaju jedno u drugome i da stvaraju nove živote. Sivilo izvanbračnog seksa donosi povrijede i rane u naš život. No, Bog je milostiv, Njegova milost se obnavlja svakog dana. Predaj mu svoje misli, svoje osjećaje, svoje odluke, svoje srce – On će izvesti na dobro. On će iscijeliti, oprostiti, sagraditi, oprati, donijeti radost. Nikada nije kasno za pokajanje. Ne možemo mi biti toliko grešni koliko nas naš Otac Nebeski može voljeti!
