Požuda u ljubavnoj vezi grijeh je o kojem se u crkvenim krugovima još uvijek malo govori. Donosimo svjedočanstvo koje će vam biti na blagoslov.
Suprug i ja smo u braku već više od pola godine. Prije toga bili smo u vezi nešto više od dvije godine.
Većinu tog vremena proveli smo boreći se s grijehom kojeg smo se duboko sramili i za koji je malo tko znao, osim najbližih prijatelja i crkvenog vođe: požudom. Od držanja za ruke do maženja, iskušenje da budemo fizički intimni postajalo je sve više i neodoljivo jače kako smo se približavali jedno drugome.
Pokušali smo se boriti protiv ovog iskušenja sa svime što smo imali u svom arsenalu. Grozničavo smo molili za samokontrolu, uronili u svete spise o seksualnoj čistoći i nemoralu, čitali i ponovno čitali kršćanske članke i posvete o prevladavanju požude, uspostavili niz fizičkih granica, plakali suze srama i frustracije i kajanja …
Ipak, često se činilo da su naši napori bili uzaludni. “Radili” smo sve prave stvari, zar ne?
Smiješno je to što, iako smo znali na što su nas Biblija, knjige i bračni parovi upozoravali o požudi, nismo baš razumjeli. Samo znanje o tome što je prava stvar nije bilo dovoljno da nas spriječi da učinimo pogrešnu stvar. Bilo je puno lakše zadovoljiti goruće strasti našeg tijela, nego slušati tihe poticaje Duha da obuzda naše želje.
Tek kad smo iskusili posljedice grijeha, konačno smo shvatili razloge iza pravila. Iako je prepuštanje našim požudama bilo ugodno u žaru trenutka, također je rezultiralo osjećajima srama, krivnje, povrijeđenosti i boli gotovo odmah nakon toga, koji su potrajali danima i tjednima. Shvatili smo da smo zapravo povrijedili jedni druge svojim požudnim mislima i djelima, i ožalostili našeg Svetog Boga koji nas je očistio i otkupio od naših grijeha cijenom vlastite krvi svoga Sina.
Budući da je požuda tajni grijeh o kojem kršćanski parovi ne govore otvoreno niti se s njime, čini se, ne suočavaju, osjećali smo se uglavnom usamljeno i otuđeno u našem razdoblju udvaranja. Činilo se da su parovi koji su više ‘kršćanski’ oko nas bili toliko odlučno usredotočeni na svoju ljubav prema Gospodinu i dobra djela prema drugima da smo sami sebe gađali kamenjem srama jer nismo posjedovali tu istu mjeru samokontrole.
Traženje nade za našu bitku
Gledajući unatrag, vidim kako Bog ima svoju namjeru za svako pojedino razdoblje u našim životima, bez obzira koliko ovozemaljsko ili mučno bilo. Odredio je to razdoblje borbe s čistoćom kako bih ja doživjela ono što je kralj David – imenjak mog muža – sam doživio u Psalmu 51.
Psalam sam već čitala prije, kao molitvu pokajanja i otkupljenja kada sam povremeno griješila protiv Boga. Ali počelo je poprimati dublje značenje tijekom tih mjeseci hrvanja sa seksualnim grijehom.
Psalam je vrlo intiman pogled na Davidovo srce u njegovom najdubljem trenutku, nakon što je počinio preljub s udatom ženom Bat-Šebom i ubio njezina muža Uriju iz straha i osjećaja krivnje.
David je prepoznao da je sagriješio samo protiv Boga: “Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. (Psalam 51, 4)
Možete osjetiti koliko se David jadno osjeća dok priznaje svoje krajnje grešno stanje. Ipak, njegov vapaj također sadrži tračak nade, nade da će njegov osobni grijeh dovesti do duhovnog spasenja i obnove, za njega pojedinačno i za njegovu naciju zajedno (Psalam 51, 7-15).
Ali u čemu je bila njegova nada? Gdje je našao takvu nadu u mračnim okolnostima koje je sam stvorio?
David je znao da njegov grijeh – preljub i ubojstvo – nije bio sve i kraj svega. Znao je da Bog nije samo sveti i strašni Sudac koji ispravno i pravedno sudi sve naše grijehe, već i Bog koji voli iskazivati milosrđe, ljubav i spasenje. Znao je da Bog ne uživa samo u fizičkim žrtvama ili prinosima, već i u “slomljenom i skrušenom” srcu koje mu se obraća u tuzi i kajanju (Psalam 51, 17). Znao je da će Bog ukloniti svaki njegov grijeh, bez obzira na to koliko je zao bio njegov prijestup.
I ne samo to, David je znao da Bog može stvoriti u njemu čisto srce, obnoviti u njemu postojan duh koji će ga poduprijeti i vratiti mu radost spasenja.
Držimo Božju Riječ blizu srca
Ne mogu se sjetiti koliko sam puta u suzama i žalosti izmolila ovaj odlomak.
Kroz sumrak našeg udvaranja držala sam ovaj psalam blizu srca, kao obećanje i utjehu, kroz svako malo poskliznuće i neviđeno posrtanje, u svakoj mračnoj dolini i svakom tihom kutku srama.
To me podsjetilo, uvijek iznova, da iako sam zgriješila protiv Boga, naš seksualni grijeh nije kraj priče. Umjesto toga, mogu pronaći bogatu milost, neizmjernu ljubav i veliko suosjećanje kad god sam Mu se obratila u poniznosti i pokajanju – ne zbog nečega vrijednog što sam učinila, već čisto zbog Njegove vlastite veličine i dobrote.
PROČITAJTE: 4 načina kako usmrtiti seksualni grijeh koji nas uznemiruje
Njegova mi je Riječ dala nadu za koju se držim i hrabrost da Mu zavapim svaki put kada posrnemo i podbacimo, da pronađem oprost i ustrajnost na našem putu, i da ovo napišem.
Tijekom te dvije godine udvaranja, Njegova Riječ i Duh u nama su iskovali duboko osobno uvjerenje da Mu budemo vjerni, duhovno, emocionalno i fizički. Naučili smo da najvažnije oružje protiv požude nije toliko odvraćanje pažnje time što učiniti ili što ne učiniti, već svakodnevno sjedenje do Isusovih nogu, slušanje Njegove Riječi i odabiranje dobrog dijela: našeg Gospodina i samog Spasitelja (Luka 10, 38-42).
Baš kao što je kralj David pretvorio svoj prijestup u svjedočanstvo za Gospodina, molim se da vam naši daju istu hrabrost u borbi s vašim vlastitim borbama, prema Njegovoj Riječi:
“Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek` mi jezik kliče pravednosti tvojoj! Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju. Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.” (Psalam 51, 14-17)3
Autorica: Wendy Wong; Priredio: Vinko K.; Izvor: ymi.today
