„Pa zvuči depresivno tako vjerovati o sebi“, rekao je s laganim odmakom. „Jeste li sretni što imate tako negativnu percepciju o sebi?“
Komentar nije bio ono što sam očekivao od njega. Dok smo moja supruga i ja dijelili evanđelje s Ryanom i Meg – strancima koje smo susreli u restoranu – razgovarali smo o lošim vijestima koje su dovele do dobre vijesti: da su po prirodi svi muškarci i žene duhovno mrtvi u svom grijehu i krivi pred svetim Bogom. Ryan nije prosvjedovao protiv optužnice protiv njega; samo je propitivao kako netko može nastaviti sa zdravom slikom samoga sebe priznajući to.
PROČITAJTE: Kako voljeti sebe na biblijski način?
Njemu „nanovo rođenje“ nije rješavalo problem. Za njega je kršćanstvo značilo prijava za trajnu krivnju i negativna slika o sebi. Nije mu bilo nešto oslobađajuće i radosno, već gledanje prema dolje, izbjegavanje zrcala i mumljanje isprika. Bio je to život progonjen s „mogao sam učiniti bolje“; oplakivanje bez samopouzdanja dok pužemo u slavu.
I nažalost, ne mislim da pretjeruje u nekom smislu. Neki objese glavu i govore o sebi kao da su skroz jadni. Nose sa sobom svoju „grešničku iskaznicu“ poput vozačke dozvole. Njihovo iskustvo u borbi protiv grijeha definira kako vide svoj identitet i kako čuju ono što Bog govori o njima.
U nastojanju da artikuliramo čovjekovo stanje pred svetim Bogom, u pokušaju da pokrenemo kampanju za grešnost čovječanstva u kulturi koja više ne vjeruje u grijeh i nastojanju da ostanemo ponizni pred Bogom i ozbiljni u vezi naše pokvarenosti, zaboravili smo što Bog govori o nama kao kršćanima. Kako kaže Anthony Hoekema, „pišemo našu neprekidnu grešnost velikim slovima, a da smo nove osobe u Kristu malim slovima.“
Najzdravija slika o sebi na planeti
Jednostavno rečeno, kršćani bi trebali imati pozitivan stav o sebi – u Kristu. Budući da sekularni svijet leži na neznanju i povlađuje si guruima samopomoći, koji jeftino potvrđuju njihovu vrijednost, kršćanin koji je nanovo rođen treba imati najkonkretniju, najpozitivniju i najsamopouzdaniju sliku na planetu. Ne zato što je bezgrešan. Ne zato što se svako jutro budi i čita Bibliju. Ne zato što nije sebičan kao njegov kolega. Već zato što ga je Bog oživio, oprostio mu sve grijehe, usvojio ga u svoju obitelj i prebiva u njemu. Ako itko želi istinsko samopouzdanje, sve čemu se može nadati treba vidjeti na sjajnim licima kršćana.
Tko ste u Kristu
Ako ste doista nanovo rođeni, vaša povijest i vlastita percepcija vas ne definiraju. Definira vas ono što Bog kaže. Ono ste kako vas Bog vidi. Iako vas Sotona ne može ugrabiti iz Božje ruke (Ivan 10,28), može ukrasti vaš identitet, uvjeravajući vas da ste još uvijek inherentno opaki, siroče i Bog vas jedva podnosi.
Ali Bog kaže drugačije. Bog kaže:
1. Vi ste svjetlo
„Jer nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlo u Gospodinu. Kao djeca svjetla hodite.“ (Efežanima 5,7-10)
Tko je toliko hrabar da pogleda svoga brata u oči i kaže mu da je svjetlo? No apostol Pavao, pišući pod utjecajem Duha, kaže nešto šokantno: „Sada ste svjetlo u Gospodinu.“
Crkva i kršćanin nisu djelomično svjetlo i djelomična tama. U Gospodinu su svjetlo. I znajući to, nastavljaju svoj poziv kao djeca svjetla. Ne hodamo kao djeca svjetla da postanemo svjetla. Mi jesmo svjetlo – i znamo to – a onda živimo kao djeca svjetla. Identitet Pavla ključan je za borbu protiv tijela. Prvo identitet, onda borba.
2. Vi ste Njegovo dijete
„A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u ime njegovo. Koji bijahu rođeni ne od krvī, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.“ (Ivan 1,12-13)
Je li dijete izgubilo gorljivost? Je li samo postalo kršćanski klišej? Božji sinovi i kćeri nisu sveti anđeli, već mi. Više nismo siročad odjevena u dronjke, koja podiže napuknute i prljave zdjelice ka Bogu tražeći još malo gulaša. Mi smo djeca blagoslovljena u ime našeg Oca, da sjedimo za njegovim stolom, smijemo se u njegovoj kući, osjetimo njegov zagrljaj. Sada imamo autoritet da se zovemo sinovima i kćerima Svevišnjega.
PROČITAJTE: 3 razloga zbog kojih trebate voljeti samoga sebe
Ne smijemo prodati naše pravo prvorodstva i vratiti se u ropstvo i iznova na zidove pisati: „Kriv sam.“ Nismo primili Duha ropstva, već posinjenja (Rimljanima 8,15-17). Isus nas nije naučio moliti: „Naš upravitelj koji je gore“, već: „Oče naš koji jesi na nebesima“ (Matej 6,9). A naš Otac, kome se molimo: „Oprosti nam duge naše“, voli nas toplinom od milijun sunca (Matej 6,12).
3. Vi ste sveti i voljeni
„Svima… ljubimcima Božjim, pozvanima da budu sveti. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.“ (Rimljanima 1,7)
Pavao je pisao svetima, a ne zlikovcima. Bog nas naziva ljubimcima, a ne onima koje podnosi.
Iako neki segmenti crkve mogu pokušati ukrasti „svece“, rezervirati ih za čuda, super kršćane, naziv doslovno znači „sveti“, a Pavao se obraća svim crkvama tim nazivom (1. Korinćanima 1,2; 2. Korinćanima 1,1; Efežanima 1,1; Filipljanima 1,1; Kološanima 1,2). Sve kršćane koji su nanovo rođeni naziva odvojenima, pravednima, posvećenima. U Kristu ste sveti.
Iako se možete osjećati svakako osim „sveti“, tako vam se Bog obraća. Vaša vlastita procjena je obuzeta glasom onoga koji je stvarao svijet svojom riječju i kasnije izjavio: „Dovršeno je!“
Budite tko jeste
Žalosno je kada oni koji ispovijedaju da su kršćani, podcjenjuju u Kristu svoj Božji dani identitet jer se boje da bi se mogli oglušiti na grijeh ako se previše opuste. Ali upravo je suprotno točno: Što više znate tko ste u Kristu, to ćete više mrziti sve što ne odgovara vašem identitetu.
PROČITAJTE: Predivne misli Charlieja Chaplina: Kada sam zaista počeo voljeti sebe?
Kada mislimo o sebi kao prljavštini, jesmo li više uznemireni kada prljavština izlazi iz naših usta ili kada uživamo u tome na našim ekranima? Kada se smatramo nesvetima i nevoljenima, jesmo li u poziciji da se borimo protiv tijela, stojimo u Kristovoj pobjedi ili unaprijedimo Božji poziv na svijetu? Kada smo uvjereni da su sva naša djela odvratna našem Ocu, jesmo li revni da mu ugodimo još više? Ne. Zamišljamo i stenjemo na našem bolesničkom krevetu, umjesto da zauzmemo svoje krevete i hodamo sve sličniji Kristu.
Ali kad znamo da smo svjetlo, hodamo po Duhu kao djeca svjetla. Kada znamo da smo ljubljeni, radosno oponašamo našeg Spasitelja. Kada se poznajemo kao usvojeno dijete, živimo na način koji želi ugoditi našem Ocu. Kad shvatimo da smo doista nova stvorenja u našoj biti, sve više ćemo hodati kao nova stvorenja. „Očistite dakle stari kvasac, da budete novo tijesto — kao što i jeste beskvasni“ (1. Korinćanima 5,7).
Ne smijemo skinuti haljinu s leđa, prstenje sa naših prstiju i sandale s nogu i vratiti se životu u svinjcu. Otac nas je doveo u obitelj, u vječno slavljenje, u novi identitet, iz kojeg se borimo i pobjeđujemo grijeh u sili njegovog Duha.
Autor: Greg Morse; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Desiringgod.org
