Jesu li pozitivna priznavanja ili proklamiranja i obznane biblijske?
Bog je progovorio
Kada Bog progovori, stvari se događaju. Čak i samo evanđelje u sebi sadrži Božju snagu (Rimljanima 1, 16; 1. Korinćanima 1, 18), stoga kada Bog progovara, Njegova će se Riječ ispuniti. Bog kaže: „tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah“. (Izaija 55, 11) Nitko i ništa ne može spriječiti Božju Riječ da ostvari Božju svrhu.
Biblija nas uči da je „Bog progovorio i stvari su nastale, On je zapovijedio i to je stajalo mirno“. (Psalam 33, 9) Mi sami možemo izgovarati zapovjedi željeti da nešto stoji mirno, ali nemamo takvu moć kakvu Bog ima. Griješimo kada proklamiramo za nešto što ne postoji da će nastati ili kada nešto obznanimo, a nemamo sami moć to stvoriti. Možemo reći ljudima da smo pred Bogom pravedni, no zasigurno nismo mi tomu zaslužni. (2. Korinćanima 5, 21) Objave nisu uzročne. Mogu reći da su dva plus dva pet, ali ne mogu uzrokovati da to zaista tako i bude.
VIDI OVO: Imaju li pozitivne misli nadnaravnu moć? Kako utječu na naš život?
No, u nekim kršćanskim krugovima vjernici proklamiraju i obznanjuju puno toga, nazivajući „one stvari koje nisu kao da jesu“. (Rimljanima 4, 17) No samo Bog to može činiti. To je obilježje Boga, ne čovjeka. Bog ne može lagati, ali „svaki je čovjek lažljivac“. (Rimljanima 3, 4) Samo Bog može uzrokovati nastanak „onih stvari koje nisu, kao da već jesu“.
Pozitivna priznavanja
Objavljivanje i obznanjivanje je ono što nazivamo pozitivnim priznavanjima. Radi se o tome da netko prizna nešto ili da to obznani kao da će se dogoditi, no to me iznenađuje, jer ljudi nemaju moć da pomoću riječi stvaraju stvari. Ne možemo promijeniti ljude ili stvari tako što ćemo izgovarati promjenu u njih.
Za Boga to nije teško, no mi čak ne možemo niti jamčiti da ćemo ispuniti obećanje, jer nastanu okolnosti i stvari se promijene, zbog čega možda nećemo biti u mogućnosti održati to obećanje, no obećanje koje da Bog je kao da je već ostvareno. Ono će se obistiniti, kao što će se ostvariti Isusovo obećanje da će se ponovno vratiti. (Djela 1, 10-11; Otkrivenje 1, 7)
Apostol Ivan je napisao: „I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas“. (1. Ivanova 5, 14) No moramo shvatiti da to mora biti „u skladu s Božjom voljom“, a ne našom. Božja volja je bolja od naše, jer mi ne znamo uvijek što je najbolje za nas. Bog uvijek zna jer On može vidjeti sve, zato što je Bog svemoguć i sveprisutan. Isus je Bog i On je rekao: „Nebesa i zemlja će proći, ali moja riječ neće proći“. (Matej 24, 35)
Objavljivanje
Postoje razlike između proklamiranja i obznanjivanja nečega. Ako nešto proklamiramo, to činimo kako bismo nešto javno priznali, kako bismo priznali istinu ili objavili nacionalni praznik. Takvoj objavi prethodi odluka hrvatskog Sabora. Kada je mi objavimo, ona se može i ne mora ostvariti. Bog može objaviti završetak od početka, kao što i jest u svojoj Riječi. (Postanak 1, 1; Otkrivenje 22, 21) Bog kaže: „sjetite se prošlosti pradavne: ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije“! (Izaija 46, 9) Samo veliki JA JESAM može „otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo“! Zašto? Bog odgovara: „Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji“. (Izaija 46, 10b)
VIDI OVO: Kako prepoznati crkvu u kojoj se propovijeda lažno evanđelje?
Naši savjeti i planovi se možda ostvare, no samo Bog može reći: „Ja ću ostvariti sve ono što sam naumio“. Ne bismo se trebali usuditi zakoračiti u ovo sveto tlo Božje suverenosti. Da, možemo dobiti ono za što se molimo, ali to mora biti u skladu s Njegovom voljom, ne u skladu s našim objavljivanjem ili obznanjivanjem da se to ostvari. Ne možemo objaviti, obznaniti ili moliti da se ostvari naša volja na zemlji, kao što je na nebesima, nego da se ostvari Božja volja, kako je na nebu, tako i na zemlji.
Obznana
Obznaniti nešto je puno više od same objave nečega. Obznaniti nešto općenito znači donijeti službenu zapovijed, koju donosi zakonski izabrana vlast; zakonski akti koje obično donose državna tijela, što znači da oni iza sebe imaju silu zakona. Samo Bog može nešto obznaniti. Nešto poput nepromjenjivosti Božje Riječi ili Boga je obznana. Jedan primjer Božje obznane je za vrijeme kada su Izrael i Juda padali u idolopoklonstvo. Prorok Jeremija prekoravao je te narode, a Bog je kroz Jeremiju progovorio, rekavši: „Jahve nad Vojskama, koji te bijaše posadio, nesreću ti namijeni zbog zločina što ga učini dom Izraelov i dom Judin kadeći Baalu da bi mene razgnjevili“. (Jeremija 11, 17)
VIDI OVO: Pet načina kako vas evanđelje prosperiteta čini siromašnima
Bog može obznaniti takve stvari (može ustvari objaviti što god želi) jer je On Bog i On zna završetak stvari od njihova početka. Bog zna za one stvari koje još nisu nastale kao da su već nastale. Ne možemo obznanjivati stvari ni za Boga ni za druge ljude, kao što ne možemo niti objavljivati da će Bog učiniti stvari za druge. Uvijek se moramo moliti za ostvarivanje Božje volje.
Zaključak
Ako već objavljujemo nešto, onda trebamo objaviti evanđelje pokajanja i vjere u Isusa Krista. (Marko 1, 15) Kako bih obznanio nešto, za to trebamo biti na čelu nekog tijela ili nekih ljudi, no na svu sreću, na čelu svega je Bog, a ne ja. Njegova će se Riječ ostvariti. Božja Riječ i Njegova obećanja su neopozivi. Bog je objavio i obznanio kako će jednoga dana „obrisati svaku suzu, smrti više neće biti, neće biti niti tugovanja, plača, niti boli, jer su stare stvari prošle“. (Otkrivenje 21, 4)
Mi nemamo vlast objavljivati niti obznanjivati stvari. Nemamo vlast od Boga objavljivati stvari za živote drugih, jer samo Bog zna njihovu budućnost. Meni su se mnoge stvari obznanjivale i objavljivale, koje se nikada nisu ostvarile, ali sve ono što Bog objavi i obznani se ostvari. Kršćani trebaju prestati objavljivati stvari u živote drugih i početi objavljivati evanđelje našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, koji zapovijeda svima da se pokaju! (Djela 17, 30)
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
