Povijest nastanka Božića je vrlo zanimljiva kada pogledamo samu povijest svetkovina koje su se obilježavale. Je li zbog toga Božić poganski blagdan? Trebamo li ga uopće slaviti?
Božić je najljepše doba u godini. Vrijeme kada se okupljamo zajedno s našim obiteljima i prijateljima, kako bismo podijelili hranu, priče i poklone. Za mnoge, to je dan odavanja časti rođenju našeg Spasitelja, Isusa Krista, dan koji održava ono što naš odnos s Njime znači za naše živote.
No za neke, Božić nije podsjetnik na Isusovo rođenje, nego na blagdan, koji je nastao na temelju tradicija, koje su nastale prije nekoliko stoljeća, kroz štovanje poganskih bogova i održavanja njihovih festivala. Rasprava o podrijetlu Božića dugo vremena bila je uzrok podjele među mnogima, posebice među kršćanima.
Potječe li Božić iz poganskih blagdana? Bismo li trebali obilježavati Božić u čast Isusu ili bismo trebali razmotriti mogućnost da taj blagdan u cijelosti zaobiđemo? Najprije, započnimo s razmatranjem toga kako je Božić postao voljeni blagdan, kakav danas i jest.
Povijest nastanka Božića
Iako izgleda kao da se ne sjećamo vremena kada se Božić nije obilježavao 25. prosinca, Božić nije postao zimski blagdan sve do 26. lipnja 1870.
Korijeni Božića nastali su u Europi, jer je zima bila vrijeme za proslavljanje završetka mračnih dana razdoblja i približavanja proljeća, s duljim danima i više svjetlosti. To proslavljanje obavljalo se kroz festivale zimskog solsticija; na tu proslavu se gledalo kao na svjetlo i rođenje, koje nastaje iz zimske tame. Sjevernjaci iz Skandinavije su zimski solsticij označavali kao vrijeme od 21. prosinca i siječanj.
Jedna današnja božićna tradicija koja je započela u Skandinaviji, odnosi se na spaljivanje trupca yule, jer bi očevi i sinovi kući donosili cjepanice kako bi ih zapalili. Te bi cjepanice ponekad gorjele i do dvanaest dana. Svaki od tih dana obilježile bi velike gozbe. Vjerovalo se da svaka iskra plamena označava po jednu svinju ili govedo koje će biti rođeno u Novoj godini Tijekom gozbi ispijalo bi se vino i pivo, koje se fermentiralo tijekom zime. U velikim dijelovima Europe ljudi su ubijali i jeli krave, kako bi imali svježe meso i kako ih ne bi morali hraniti tijekom zime.
Povijest nastanka Božića u Rimu
U Rimu, festival Juvenalia obilježavao je gozbu za djecu Rima i slavio se 25. prosinca, na rođendan Mitre, boga nepobjedivog sunca. Rimljani su vjerovali da je Mitra rođen iz stijene, zbog čega su Rimljani ovaj blagdan smatrali najsvetijim.
U vrijeme Juvenalije postojao je još jedan festival koji se obilježavao: Saturnalije, u čast boga Saturna, boga agrikulture. Festival je uključivao gozbe, ispijanje alkohola, nakon čega je siromašnima prepušteno upravljanje gradom. Sve je bilo zatvoreno, kako bi svi mogli uživati u festivalima, koji su nerijetko bili razuzdani.
312. godine godine rimski car Konstantin bio je preobraćen na kršćanstvo, ali je i dalje nastavio obilježavati festivale Juvenalije i nastavio je štovati boga Mitru.
Kršćanski vođe odlučili su da će to vrijeme festivala pretvoriti u nešto što mogu slaviti kršćani u velikom broju i da se to vrijeme može iskoristiti za prepoznavanje života Isusa Krista; otud engleski ”Christ-mass.”
Prije Konstantinovog obraćenja, kršćani su bili viđeni u poganskim predjelima, gdje su poganske hramove pretvarali u crkve, kada su poganski festivali pretvarani u kršćanske i kada se umjesto obilježavanja bogova čast davala kršćanskim mučenicima.
Božić u Srednjem vijeku
Kako je Europa ulazila u Srednji vijek, iako je kršćanstvo bila glavna religija, Božić je i dalje bio obilježavan na razvratan način, sličan Mardi Grasu. Vjernici bi odlazili u crkve, no nakon toga bi se prejedali i ispijali alkohol te se ponašali razuzdano.
Tradicije rimskih Saturnalija su bile primjetne; kršćani su također imenovali siromašne koji su tijekom festivala postali upravitelji, dok su bogataši plaćali društvu ”dug,” za koji se vjerovali da oni duguju.
Nakon što je puritanac Oliver Cromwell, zajedno sa svojim simpatizerima, zauzeo Englesku 1645., nakratko je otkazao proslavljanje Božića, kasnije je Božić ponovno proslavljan. Božić je jedno vrijeme bio proglašen kao nelegalan u trinaest kolonija u Sjevernoj Americi: Boston je Božić proglasio protuzakonitim od 1659. do 1681. zbog nezasitnosti. Ovo je i dalje bio slučaj nakon američke Revolucije i nakon osamostaljenja od engleske krune.
Božić u 19. stoljeću
No, Božić je poprimio novi oblik, nakon što je na početku 1800-ih Washington Irvin napisao ”Crtanku Geoffreya Crayona” 1819. U toj crtanki, plemić je pozivao seljake u svoju bogatašku vilu, kako bi ondje zajedno proslavljali Božić.
U isto vrijeme, bila je objavljena tada slabo poznata ”Božićna bajka,” koju je napisao Charles Dickens. U njoj je Dickens također prikazivao Božić kao blagdan tijekom kojeg se okupljaju obitelji i društvo u dobroj volji.
Kako su se Sjedinjene Američke Države više otvarale prema Božiću, to je djelovalo na situaciju u Europi, gdje su se u idućem stoljeću uključivale tradicije iz katoličkih i episkopalnih crkava, kao i useljenika koji su odlazili u Sjedinjene Države. Ono što je sigurno za reći jest to da je Božić kakvog ga danas poznajemo, daleko bolji od onoga kako se u prošlosti proslavljao u Europi.
Zašto neki ljudi misle da je Božić poganski blagdan?
Iako je način kako se Božić danas obilježava drastično drugačiji od onoga kako se obilježavao u prošlosti, mnogi i dalje na Božić gledaju kao na prigodu za sudjelovanje u poganskim aktivnostima.
U Bibliji se Božić nigdje ne spominje, što su istaknuli mnogi, pogotovo puritanci, kao i to da je Isus vjerojatno rođen u proljeće, što dodatno dokazuje to da su pastiri noću pazili na svoje ovce, vjerojatno zbog viših temperatura. Jedini blagdan koji je bio vrijedan prepoznavanja od strane rane Crkve bio je Uskrs.
No papa Julije 1. odredio je da će 25. prosinca biti dan za obilježavanje Božića. Mnogi vjeruju da se taj datum podudara s datumom obilježavanja Saturnalija. Taj je blagdan bio nazivan ”Festivalom rođenja” i bio je uskoro obilježavan u Egiptu 432. i u Engleskoj do kraja 6. stoljeća.
Izraz ”poganski” zapravo je prijevod latinske riječi koja znači ”polje” i označava ljude koji žive po određenim lokalnim ili religijskim pravilima. Taj se izraz puno više koristio u ruralnim ili seoskim sredinama.
Kršćanski misionari željeli su ljude obratiti na kršćanstvo, ali su bili zadivljeni tradicijama kojih su se pogani pridržavali. Na primjer, tradicija božićnih drvaca nastala je u Njemačkoj, kao način unošenja živog zelenila u domove ljudi.
Djed Božićnjak je utjelovljenje Oca Božića iz drugih zemalja, u kojima su pogani vjerovali da je Otac Božić duh koji leti nebom zimi. Ako objedinimo sve ove tradicije sa sve većim zahtjevima za poklonima, zabavama i gozbama i možemo lako doći do zaključka kako se Božić koristi za slavljenje svega, samo ne skromnih početaka našeg Gospodina i Spasitelja.
Je li slaviti Božić biblijski?
Iz ovoga nastaje vječno pitanje: ako nije jasno kada je točno Isus rođen i ako izgleda da je Božić ”umotan” više u potrošačke navike nego u dobru volju svih ljudi, šti bismo trebali učiniti kada dođe dan 25. prosinca?
Poznati kršćanski teolog R. C. Sproul ponudio je svoje mišljenje, u svom članku iz 2016. godine, u vezi odnosa s Božićem. Umjesto ismijavanja ljudi koji su željeli da Isus bude sastavni dio Božića, hvalio je trud onih koji su Božić prikazivali kao vrijeme za dijeljenje Božje ljubavi s mnogima koji su u očajničkoj potrebi za takvom ljubavlju.
Iako u Novome zavjetu ne piše da trebamo svake godine obilježavati Božić, osobno ne vidim ništa pogrješno u tome što crkve ulaze u radosno vrijeme proslavljanja rođenja Spasitelja, što je bila točka razdvajanja u ljudskoj povijesti. Originalno, Božić je zamišljen kao davanje časti i slavljenja, ne Mitre ili bilo kojeg drugog boga, nego rođenja našeg Kralja.
Kako obilježavati Božić bez prakticiranja poganskih običaja?
Stoga, što trebamo činiti kada uđemo u ”najljepše vrijeme u godini?” Trebamo činiti ono što trebamo činiti svakog dana u godini: slaviti Kristovo rođenje. To ne znači da cijelu godinu trebamo slušati božićnu glazbu, nositi ružne, božićne pulovere ili da ljudima trebamo željeti ”sretan Božić” svakog dana u godini.
Ono što ovo znači jest da svakoga dana trebamo širiti uzbuđenje i radost, koju mnogi osjete u vrijeme Božića te da trebamo širiti Radosnu vijest o Isusu. Božić znači širiti Božju ljubav s našim bližnjima, uz širenje poruke o onome što je Isus učinio u našim životima, otkako smo vrata naših srca otvorili za Njega.
Božić je vrijeme uživanja u sjećanjima, druženju uz hranu i uz te dugo-očekivane poklone. S obzirom na to kakva je iskušenja u živote mnogih donijela 2020. godina, vjerojatno je da još veći broj ljudi željno iščekuje veselje i radost, koju donosi Božić.
Neki na Božić gledaju ako ne nešto što ne stavlja fokus na Krista. Oni na Božić gledaju kao na poganski blagdan, koji je ukrašen šarenim svjetlima i sekularnim tradicijama.
No poanta Božića nije u onome što ćemo dobiti ispod božićne jelke. Svrha Božića je u onome što je Isus u našim životima i što Njegovo rođenje znači za nas, stoljećima nakon što je uskrsnuo. To je godišnji podsjetnik na Isusovu žrtvu, kako bismo mi mogli biti ujedinjeni s našim nebeskim Ocem, gdje ćemo zauvijek moći živjeti i osjećati božićno uzbuđenje.
Stoga, ako ste sumnjičavi u pogledu obilježavanja Božića, upotrijebite ovo vrijeme u godini kako biste drugima prikazali svjetlo Isusa. Poklonite nekome nešto, donirajte hranu pučkoj kuhinji, pripremite ukusno jelo susjedu koji je samac ili obnovite slomljeni odnos s članom vaše obitelji ili s prijateljem. To su pokloni koji će ostati još dugo, nakon što uklonimo božićne ukrase.
Autor: Blair Parke; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
