Ovi neoborivi povijesni dokazi potvrđuju stvarno Isusovo postojanje. Ovo se neće svidjeti mnogima koji tvrde da Isus nije postojao kao povijesna osoba.
Jednostavno nema smisla da bi pisci izmislili takvog čovjeka i tako ga temeljito opisali i to još u vrijeme Rimskog carstva.
Evo tri vrste dokaza o postojanju Isusa Krista kao stvarne osobe, ako zanemarimo metafizička razmatranja.
1. Pisani tragovi
Pretpostavljeni vremenski okvir Isusovog života, počevši od nulte godine, nije bilo vrijeme u kojem su se informacije mogle širiti velikom brzinom. Ne da nije bilo interneta ili telefona, nego se nisu mogle ni tiskati knjige. Stoga je trebalo dosta vremena da se neka informacija proširi.
Unatoč takvim ograničenjima nekoliko desetljeća nakon Isusovog života, njegovo se ime počelo javljati u spisima židovskih i rimskih povjesničara, pa u desecima kršćanskih tekstova, piše dr. Simon Gathercole, stručnjak za Novi zavjet na Cambridgeu, piše Big Think.
Pisma apostola Pavla iz vremena oko 50-60. godine najstariji su tekstovi koji spominju Isusa. Oni su također sadržavali praktične upute za sve veći broj kršćana o tome kako živjeti u skladu s njihovom vjerom.
Prvi ne-kršćanski pisac koji je govorio o Isusu bio je židovski povjesničar Josip Flavije rođen kao Yosef ben Matityahu, koji je živio oko 47-100. godine. On je spomenuo Krista u svojoj povijesti judaizma “Židovske starine”.
U knjizi Isus se pojavljuje dvaput – jednom u neobičnom odlomku o Isusovom bratu i u drugom paragrafu čija se autentičnost dovodi u pitanje.
Spominje ga i rimski povjesničar Plinije Mlađi, kao i Tacit. U Tacitovim ‘Analima’ iz 115. godine spominju Poncija Pilata, aludirajući na Isusovo raspeće, a taj događaj vremenski korespondira s kršćanskim evanđeljem. Tacit nije bio preveliki obožavatelj kršćanstva.
PROČITAJTE: Mnogima koji tvrde da Isus nikada nije postojao OVO bi moglo zauvijek zatvoriti usta!
Plinije Mlađi, koji je pisao pisma caru Trajanu oko 112. godine, opisao je kršćane koji štuju Isusa kao Boga.
2. Svjedoci
Prema dr. Gathercoleu, najraniji kršćanski spisi o Isusu dolaze iz Pavlovih poslanica. Prvi od njih datira najkasnije oko 25 godina nakon Isusove smrti – između 50. i 60. godine.
S druge strane, biografski prikazi Isusa u Novom zavjetu potječu oko 40 godina nakon Isusove smrti. Ipak, ovi vremenski rasponi znače da su izvještaje o Isusovom životu zapisali ljudi koji su bili živi i poznavali ga ili pak su poznavali ljude koji su poznavali Isusa.
Izvještaji svjedoka također prilično dobro odgovaraju onome što nam drugi izvori informacija govore o životu u Palestini u prvom stoljeću. Primjerice, mnoštvo ljudi koji dolaze k iscjelitelju poput Isusa potvrđuju se kroz arheologiju, što nam govori da su se stanovnici tog područja morali boriti s bolestima poput gube i tuberkuloze.
Proučavanje arheoloških ostataka iz Palestine, kako kaže Byron McCane, otkrili su da su između dvije trećine i tri četvrtine grobova sadržavali posmrtne ostatke djece i adolescenata. McCane je naglasio da je u to vrijeme bila velika smrtnost djece i oni koji bi navršili 15 bili su pravi sretnici.
Dr. Gathercole, smatra da jednostavno nema smisla da bi pisci izmislili takvog čovjeka i tako ga temeljito opisali i to još u vrijeme Rimskog carstva kad je postojalo veliko nepovjerenje prema Judaizmu.”
PROČITAJTE: Jesu li apostoli ukrali Isusovo tijelo?
S tim se slaže i Byron McCane, arheolog i profesor povijesti na Sveučilištu u Floridi u svom razgovoru za ‘National Geographic’. Kaže da ne može zamisliti nijedan drugi primjer koji se tako dobro uklapa u to vrijeme i to područje, i bilo bi nevjerojatno da su mogli izmisliti takvu osobu.”
3. Artefakti
Bilo je više relikvija povezanih s Isusom, ali nijedna nije dokazana kao nesumnjivo autentična. To uključuje i poznato Torinsko platno, na kojem je negativ Isusova lica. Neki čak tvrde da je to komad platna u koje je bio Isus umotan nakon raspeća.
Znanost i dalje raspravlja o takvoj mogućnosti. Još jedna poznata relikvija sumnjive je autentičnosti, a to je Pravi križ. Postoje stotine fragmenata drva za koje su mnogi ljudi kroz povijest tvrdili da su dijelovi križa na koji je razapet Isus.
Mnogi od tih fragmenata raspršeni su u raznim europskim Crkvama unatoč maloj potvrdi da doista pripadaju križu na koji su pribili Isusa, piše Express.hr.
