“Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.” (Rim 5,1)
Po pokajanju i vjeri u Isusa Krista, našeg Gospodina i Spasitelja u miru smo s Bogom. To znači da bi se i naš unutarnji stav i naš život trebali odlikovati mirom, da bismo trebali biti ljudi mira.
Pavao nam želi reći da nam je taj mir već dan u Isusu Kristu i naša je odgovornost i odluka da učimo živjeti u njemu.
Pavao nam u ovom tekstu govori i o drugim kvalitetama koje bismo trebali odražavati. U prvom redu, trebali bismo odražavati nadu (redak 2.). Riječ je o nadi u puno ispunjenje obećanja koje se započelo Kristovim otkupiteljskim djelom, a u potpunosti će se ostvariti u konačnom spasenju, kada ćemo Gospodina gledati licem u lice.
Normalno je da takva nada proizvodi i treće čuvstvo, a to je dostojanstvena ponizna radost. Tko u srcu i umu nosi takvu nadu mora osjećati radost. Mir, nada i radost su praktične odlike koje bi trebale normalno odražavati vjeru u istine poput opravdanja, Božjeg oproštenja i prihvaćanja, te vječnog života, i biti praktično vidljive u našim životima.
One nisu uvjetovane našim životnim okolnostima (zato jer je sve po mom), već svoj izvor i razlog imaju u Bogu (i privrženosti naše duše prema njemu). One počivaju na istinskoj vjeri, stalnom djelovanju Duha Svetog u srcu vjernika, te našoj odluci i odgovornosti da tako živimo. Kao što Pavao kaže: “I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! ” (r. 3-5.) i “Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?”. (Rimljanima 8, 35).
I sam Gospodin Isus Krist nam poručuje: Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.” (Iv 14, 27).
No suprotno tome vidim kako u današnjem kršćanstvu svakodnevno proizvodimo mnogo tenzija, napetosti, osjećaja krivnje i nezadovoljstva. Čini mi se da smo prihvatili način funkcioniranja svojstven današnjem vremenu (u neprestanoj napetosti, tenziji, nemiru, nezasitnoj žudnji i frustraciji) i preslikali ga u naše kršćanstvo.
Međutim, naše djelovanje bi trebalo proizlaziti iz našeg unutarnjeg mira, dostojanstvene radosti i nade u slavu Božju. Stoga, odlučimo svakoga dana osvijestiti si razloge za mir, nadu i radost koje imamo u našem Gospodinu Isusu Kristu. Budimo ljudi mira jer naš Bog je Bog mira.
“I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.” (Fil 4, 7).
Autor: Jasmin Koso
