Postoji jedna priča o monahu i pčeli. Kada god razmišljam o životu, sjetim se te priče. Monasi kažu: ”budi kao pčela”. Zašto kao pčela?
Pčela je vrlo pametna. Jedan monah promatrao je pčelu. U skoro potpuno mračnoj prostoriji sa zemljanim podom, pčela leti i nepogrešivo nađe kapljicu meda i sjedne na nju. Iako je zatvorena, iako nema svjetlosti i sve oko nje je prljavo, ona je našla svoju kapljicu meda i sretna je.
Pčela i muha se potpuno razlikuju. Muha pronađe nešto smrdljivo ili nešto što se raspada i pravo ide na to. Mislim da svi znamo na što muha ide, dok pčela suprotno od muhe traži cvijet. Ona prevali kilometre da bi došla na livadu i na njoj samo primjećuje cvijeće i ide s cvijeta na cvijet.
Tako je i s ljudima. Neki su kao muhe i primjećuju samo ružno, prljavo, uništeno. Takvi obično dobro poznaju crnu kroniku, ističu kako se ne vrijedi truditi, kako treba otići, kako su svi lopovi i kako nema nade. Oni kada idu ulicom gledaju u rupe u asfaltu i broje pseći izmet …
A treba biti kao pčela, jer život je jedan i kratak je. Kao pčela s cvijeta na cvijet, tako i vi tražite svoje cvjetove u životu. Birajte ljude s kojima se družite, mjesta na koja izlazite, priče koje slušate i misli koje mislite. I idite s cvijeta na cvijet. (…)
Monasi su povezani s pčelama, jer bez voska ne bi bilo svijeća. Ipak, i mi obični ljudi smo jako povezani s pčelama – samo nismo toga svjesni. Pčela je nevjerojatan organizam. Pčele oprašuju sve cvjetove i bez njih ne bi bilo plodova voća, povrća i razmnožavanja mnogih drugih biljaka. Bez biljaka, životinje ne bi imale što da pasu. A bez biljaka i životinja vrlo brzo ni nas ne bi bilo. Dakle, bez pčela ne bi bilo ni ljudi.
Eto, idite kroz život i budite pčele …
Prilagođeno prema priči dostupnoj ovdje.
