“Ovo je post koji mi je po volji … Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove” (Iz 58,6).
Kroz molitvu i post Bog otpušta nešto nadnaravno. Izaija 58,10 nam govori: “Dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini, i tama će tvoja kao podne postati.”
Bog nam govori da pravi post okreće našu usredotočenost od života za sebe na život za druge; od zaokupljenosti samim sobom i samougađanja na život koji će ispunjavati želje onih koji pate. Oni koji žive kako bi ispunjavali svoje vlastite želje otkrivaju da su ometani u svojim težnjama, razočarani i da ne nalaze ispunjenje života koji traže.
Pravi post nije samo uzdržavanje od hrane; tu se radi o posvećenju samoga sebe Bogu, o odvajanju od nečega kako bi vam se probudilo srce da pomažete povrijeđenim ljudima. Kroz misije to mogu biti ljudi širom svijeta, ili čak vaša vlastita obitelj. Isus je primjerom pokazao taj princip življenja usredotočenog na živote drugih.
“Jahve će te voditi bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit kosti tvoje, i biti ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši” (Iz 58,11). Kad počnete živjeti za druge, Bog vam daje svoju snagu, svoju slavu, svoju nazočnost. I Bog je onaj koji nam daje preobaženo srce kako bi se dogodila ta promjena – promjena od usredotočenosti na sebe na usredotočenost na Boga i druge.
Dopustite li Duhu Svetom da zahvati vaše srce te odbacite sumnju i strah i pretjeranu brigu za stvari ovoga svijeta, on će vas preobraziti. Dogodit će se nešto nadnaravno u vama, tako da će se nešto nadnaravno događati i kroz vas.
Autor: Gary Wilkerson; Izvor: Worldchallenge.org
