Isus je jasan kada kaže da će poslušnost Bogu donijeti plod radosti. „Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ (Ivan 15,10-12).
Hoće li mi poslušnost Bogu donijeti radost? Apsolutno. Ovo je moje viđenje toga: Ako ja želim poštovati Njegove eksplicitne zapovijedi da volim one oko sebe, to će me razbuditi u Božjoj ljubavi. Rezultat će biti neprestana radost. Isus postavlja primjer. Njegova ljubav je bila do smrti, da jedno zrno posijano u grob proizvede mnogo drugog sjemenja.
Osoba od velike ljubavi želi stvoriti druge osobe od velike ljubavi.
Odolijevanje drugim opcijama
Da je poslušnost Bogu super lagana onda bismo svi to činili bez ikakvih većih poteškoća. No postoje i druge opcije… „(…) kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi.“ (Efežanima 2,2-3).
Neposluh će se uvijek pojaviti kao opcija. To je stara poslovica – ne možete stajati u mjestu (prelijevati vodu) na kršćanskom putovanju. Ili se pomičete naprijed ili plutate natrag. Koji su neki od pokazatelja da sam na putu prema naprijed i da dobro volim?
Osobna žrtva
Ako je riječ o žrtvi, to je dobar pokazatelj. „Veće ljubavi nitko nema od ove:
da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Ivan 15,13). Na svu sreću, proces voljenja drugih nije UVIJEK težak. Postoje „ljudske prepreke“ koje variraju od trivijalnih iritacija do izravnog nesviđanja koje graniči s prezirom. Neke od nas je veći izazov voljeti, zar ne?
Isus je postavio ljestvicu veće ljubavi jer ju je namjeravao demonstrirati, skroz do toga da je oprostio onima koji su Ga ubijali. Onda im je rekao da će osim utjehe zajedničkog obroka kojeg su trenutno dijelili i njihova ljubav za Njega nestajati.
„To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Ivan 16,33). Ljudi neće uvijek biti tu za vas niti ćete vi uvijek biti tu za njih. Činjenica života. Zbog toga je ključno da ostanemo u prijateljstvu s Ocem kao Isus. Nikada nismo sami. Jedan plod toga: imat ćemo vjeru i hrabrost ponovno se upustiti u neizvjesne pothvate približavanja ljudima i dopuštanja da se oni približe nama.
Otkrivanje sebe
„Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.“ (Ivan 15,15).
Poslušnost Bogu u ovoj najvažnijoj zapovijedi da volimo jedni druge zaista zahtjeva ranjivost što može biti riskantno. No uvijek moramo uključiti mudrost u tu jednadžbu. Drugim riječima, nećemo nepromišljeno dijeliti SVE sa SVAKIM. Drugi nezdravi ekstrem, držanje sadržaja naše duše pod ključem i otkrivanje nula informacija, stvara zidove i narušava ljubav.
Kvalifikacijsko pitanje: Znam li ja sám duboke sadržaje svoje duše? Vođenje svetaca do samo otkrivanja jedan je od zadataka Duha Svetoga. Zajedno s tim je tu naše neprestano otkrivanje Božjeg karaktera i atributa.
Volim ovo razmatranje Jeana Calvina: Bez spoznaje sebe, nema ni spoznaje Boga. Naša mudrost, utoliko što treba biti smatrana istinitom i čvrstom mudrosti, sadrži se gotovo u potpunosti od dva dijela: poznavanje Boga i poznavanje sebe. No kako su to dvoje povezani na mnoge načine, nije lako odrediti što dolazi prije i rađa ono drugo. Ajme! To su samo dva pokretna dijela, ali su ponekad vrlo komplicirana.
Izolirana ljubav
Ne zvuči li to pomalo poznato? Naravno da svi ponekad trebamo malo vremena da budemo sami, no život u osami i zatvaranju neće potaknuti naše poštivanje Njegove zapovijedi da volimo jedni druge. Zapamtite, Isus želi da počivamo u Njegovoj ljubavi i da uživamo puninu Njegove radosti. „Jedni druge“ komponenta ljubavi naša je dužnost da budemo dio društvenog djelovanja. „Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični – zar možda ne i vi? – pred Gospodinom našim Isusom o njegovu dolasku?“ (1 Solunjanima 2,19-20).
Investiranje u druge zahtjeva žrtvu. Dopuštanje da drugi investiraju u nas zahtjeva da im se otkrijemo.
To je poslušnost Bogu, voljeti kao Isus, i to će biti vaš put do trajne radosti.
Autor: Michael Rizzo; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Godtv.com
