Strašne su i grozne posljedice zanemarivanja molitve.
“Kako ćemo … izbjeći mi ako zanemarimo takvo i toliko spasenje” (Heb 2,3). Kako može itko od nas u Kristu očekivati da će izbjeći posljedice nemoljenja?
Znam kako je to kad autoput blagoslova u životu polako postaje nepoznat i nejasan. Znam kako je to kad je kladenac žive vode zagušen na izvoru i kad svaki blagoslov u mom životu presušuje. To je ono što se dogodilo tijekom mojih razdoblja bezbrižnosti u vezi s molitvom.
U ta vremena, moj se molitveni život sastojao samo od meditiranja i tihih časova. Nisam imao učinkovite gorljivosti u molitvi. Zašto? Jer su mi brige života otele moje vrijeme s Gospodinom.
Dakle, što mi se dogodilo u takva vremena? Moja služba sluge pretvorila se u samosažaljenje. Služba mi je bila poput tereta, a ne blagoslov. Jad i bijeda preplavili su moju dušu.
Borio sam se sa samoćom, umorom, nevjerom, uznemirujućim osjećajem da sam u životu postigao jako malo, čak sam imao misli da napustim službu. A blagoslovi Božji bili su spriječeni. Moji odnosi su trpjeli, izgubio sam moć rasuđivanja, a svježa Kristova otkrivenja više nisu dolazila.
Međutim, isto tako poznajem slavu povratka da budem s Gospodinom u molitvi. Čim sam se vratio u svoju tajnu klijet, blagoslovi su ponovno počeli teći. Imao sam radost i mir, odnosi su bili iscijeljeni i Riječ Božja je oživjela.
“(Uzija) je tražio Boga za života Zaharije … dokle je god tražio Jahvu, davao mu je Bog sreću” (2 Ljet 26,5). “(Asa) je tražio Jahvu … i on nam je dao mir odasvud uokolo” (2 Ljet 14,6). “Svi … Judejci … od sve su ga svoje volje tražili i našli ga. Jahve im je dao mir odasvud uokolo” (2 Ljet 15,15).
Pismo je jasno da sluge koji mole nalaze blagoslov i odmor na svim stranama.
“Pravedni zazivaju, i Jahve ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba. Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava” (Ps 34,17-18).
Autor: David Wilkerson
