Bog je milostiv. Bog je spor na gnjev. Bog oprašta naše grijehe ako se iskreno pokajemo. Amen! Hvala Bogu na tome! Ali ono što nas treba brinuti jesu posljedice naših grijeha i naše neposlušnosti Bogu.

Ako vjerujete u Krista, svi grijesi su vam oprošteni – prošli, sadašnji i budući. Bog više ne gleda na vaše grijehe. On je kaznio Krista umjesto svih onih koji vjeruju. No, ono što možemo očekivati kada sagriješimo jesu posljedice koje prirodno dolaze nakon svakog grijeha. Od Boga možemo očekivati ukor, stegu i disciplinsku kaznu, jer On je dobar i brižan Otac koji nas voli.

Biblija je puna primjera ljudi koji su ovo iskusili. Postoji jedna priča u Starom zavjetu koja ovo oslikava, a nalazi se u knjizi o Sucima. Ova knjiga dolazi nakon jednog pobjedničkog perioda u kojem je izraelski narod pod vodstvom Jošue osvojio Obećanu zemlju. Ovo je bila velika pobjeda za njih. Bog je ispunio svoj zavjet i nakon što ih je oslobodio iz egipatskog ropstva doveo ih u zemlju u kojoj teče med i mlijeko. Ovaj narod je dobio upute što trebaju raditi i kako živjeti. Dobili su zakon i zapovijedi. I kada je bilo za očekivati da će ovaj narod biti poslušan Bogu zbog svega što je za njih učinio, dogodilo se nešto potpuno suprotno, nisu ga poslušali u mnogim stvarima. Period koji je nastupio može se staviti u jednu rečenicu: SVATKO JE ČINIO ONO ŠTO JE DOBRO U NJEGOVIM OČIMA! Koliko je ovo samo točno kada vidimo podjele među kršćanskim denominacijama i među samim vjernicima. Pogledajmo ukratko u kakvom stanju je bio ovaj narod.

Suci 2,1-23

Kada pročitamo 2. i početak 3. poglavlja knjige o Sucima, možemo vidjeti da su Izraelci bili neposlušni u ključnim stvarima. Bilo im je zapovjeđeno da pobiju sve stanovnike zemlje Kanaanaca, a oni to nisu učinili. Zatim im je bilo zapovjeđeno da sruše njihove oltare i idole, ni to nisu učinili. Također, nikako nisu smjeli ulaziti u bračne saveze s tim narodima, a oni su to činili. Sve ovo je bilo zlo u Gospodinovim očima. Bog je volio ovaj narod i želio ih osloboditi iz ropstva. Učinio je sve za njih, ali je od njih želio nešto. Morali su se boriti, rušiti oltare i ne miješati se s tim narodima. No narod nije bio poslušan Bogu. Kada pogledamo na nas, kršćane, i nas je Bog oslobodio od egipatskog ropstva u duhovnom smislu. Doveo nas je u Obećanu zemlju, što je za nas život zajedništva s Njim, punina Duha Svetog, mir, radost, svi blagoslovi… Ali kada je sve ovo učinio, loptu je bacio na našu stranu i zapovjedio nam da radimo isto što i izraelski narod. U Pismu možemo naći dijelove u kojima smo pozvani da odbacimo svaki gnjev, da više ne krademo, da ne lažemo jedni druge… Bog neće odbaciti naš gnjev, to je na nama. Iz našeg života moramo ukloniti svaki ostatak grijeha, sve ono što nas može navesti na grijeh, i ne smijemo biti dio svijeta, miješati se sa svijetom, već trebamo biti svjetlo. Kada Bogu nismo u ovome poslušni, kao što nije bio ni izraelski narod, u naš život dolaze posljedice ove neposlušnosti. Koje su to posljedice?

  1. NARAŠTAJ KOJI DOLAZI POSLIJE NAS NE MOŽE NA ISPRAVAN NAČIN UPOZNATI GOSPODINA

Suci 2,10

Bog je zapovjedio da se budućim naraštajima priča o djelima koja je On učinio, i da se djeca uče o tome, ali ovaj naraštaj uopće nije poznavao Boga. Kada kaže da ovaj narod nije poznavao Gospodina, može značiti da nije znao za velika djela i čuda koja je Bog činio, ali uglavnom znači da nisu osobno poznavali Boga, odnosno da nisu imali nikakav odnos i zajedništvo s Njime. Kao kršćani, imamo veliku odgovornost da našoj deci prenesemo vjeru koju smo imali u Boga. Način na koji mi živimo naš život može puno utjecati na našu djecu i voditi ih ka poznavanju Boga. Izraelski narod nije bio poslušan Bogu, i ovo je prva posljedica toga.

  1. NIKADA NE MOŽEMO IMATI POTPUNI MIR I RADOST NITI MOŽEMO ISKUSITI SVE BLAGOSLOVE KOJE BOG IMA ZA NAS

Suci 2,14-18

Ovdje vidimo drugu posljedicu neposlušnosti. Ako u našem životu postoji neki grijeh, nikada ne možemo imati potpuni mir i radost, a to je nešto najvažnije što nam treba. Grijeh će nam uvijek krasti blagoslove, a možemo očekivati i disciplinsku kaznu i ukor od Boga. Stih 17 govori o duhovnom preljubu i skretanju s uskog puta, a to isto možemo i mi učiniti. Vrlo je lako pronaći nekog idola, i skrenuti s uskog na široki put. Ono što također vidimo jest da je naš Bog milostiv, da nas sažalijeva i da nas želi izbaviti i pomoći nam.

  1. IZGUBIT ĆEMO DUHOVNU SNAGU DA SE BORIMO S ISKUŠENJIMA KOJE DONOSE OVAJ SVIJET I SOTONA

Suci 2,9-23

Ovdje vidimo dio koji kaže da su oni griješili JOŠ GORE! Kada se borimo s grijehom u našem životu, Bog nam za to daje snagu. Ali kada svojevoljno griješimo, svaki sljedeći put je lakše sagriješiti. Svakim grijehom omča je oko našeg srca sve jača, i sve je teže oduprijeti joj se. Sve to dok konačno ne oglušimo na taj grijeh i dok nam ne postane potpuno svejedno. Također piše da Bog više nije išao ispred njih. Zamislite da u vašem životu Bog ne ide ispred vas! Ništa ne biste mogli učiniti. Kada smo poslušni Bogu, onda Duh Sveti ide ispred nas i pomaže nam. Kada smo mu neposlušni onda mi idemo ispred Njega, a tada smo najslabiji. Bez Boga ispred nas laka smo meta za Sotonu i iskušenja.

  1. NE MOŽEMO BITI SVJETLO I SOL LJUDIMA OKO NAS KOJI SU NA PUTU ZA PROPAST

Posljednja posljedica života neposlušnosti Bogu jest to da postajemo bljutavi. Izraelci su se ženili i udavali s Kanaancima. Kada smo neposlušni Bogu i kada se miješamo sa svijetom teško je biti svjetlo i sol na koje nas Bog poziva.

Izraelski narod nije bio poslušan Bogu, i zbog toga je na njih došla serija posljedica, a sve je kulminiralo kada su kao nacija završili u ropstvu i kada je Jeruzalem uništen, kao i hram. Dok čitamo ovaj tekst možemo vidjeti da je sve bilo u redu dok je Jošua bio živ. Narod je donekle bio poslušan i više se trudio, ali kada je on umro nastao je kaos. I ono što nam iskače kao neka slika iz toga jest da kada Isus „umre“ u našem srcu, odnosno kada nismo poslušni Duhu Svetom, kada ga ožalošćujemo i gasimo, onda nastaje kaos u našem životu. Kao i u crkvi u Laodiceji, Isus stoji izvan našeg srca i kuca sa željom da ga ponovno pustimo unutra. On je spreman ponovno ući, On nas voli, On nas želi voditi i ići ispred nas. On je milostiv da nam oprosti, ali posljedice su nešto što ćemo osjetiti. Na samom početku vidimo anđela Gospodnjeg koji ide iz Gilgala u Bokim, i s njim ide i cijeli izraelski kamp. Gilgal je prvo mjesto na koje su Izraelci došli nakon što su prešli Jordan i ušli u Obećanu zemlju. Gilgal znači kotač, kotrljanje. Simbolizira trenutak kada je Gospodin otkotrljao egipatsku sramotu sa Izraela. Bokim znači plakanje. Od mjesta koje simbolizira pobjedu i oslobođenje, izraelski narod je završio na mjestu plakanja, kukanja i jecanja. Na tom mjestu prinijeli su žrtve, izvršili religiozne rituale u želji da im Bog oprosti. I On im je oprostio, ali su posljedice ostale. Koliko je to slično nama? Sa mjesta slobode i pobjede završavamo na mjestu plakanja i kukanja gdje izvršavamo religiozne rituale kako bi nam Bog oprostio. On to čini, ali posljedice ostaju.

Koje su posljedice neposlušnosti Bogu?

  1. NARAŠTAJ KOJI DOLAZI POSLIJE NAS NE MOŽE NA ISPRAVAN NAČIN UPOZNATI GOSPODINA
  2. NIKADA NE MOŽEMO IMATI POTPUNI MIR I RADOST NITI MOŽEMO ISKUSITI SVE BLAGOSLOVE KOJE BOG IMA ZA NAS
  3. IZGUBIT ĆEMO DUHOVNU SNAGU DA SE BORIMO S ISKUŠENJIMA KOJE DONOSE OVAJ SVIJET I SOTONA
  4. NE MOŽEMO BITI SVJETLO I SOL LJUDIMA OKO NAS KOJI SU NA PUTU ZA PROPAST

I zato, čuvajmo se neposlušnosti Božjoj Riječi. Duh Sveti nam govori, pitanje je slušamo li ga? Čuvajmo se skretanja s uskog puta. Mnogo je lakše ići širim putem i živjeti u kompromisu. Odbacimo svako idolopoklonstvo, neka nam je Gospodin jedini Bog. Sve ono bez čega ne možemo živjeti i što nam je stalno u mislima jest idol. Sjećajmo se Gospodina i u vrijeme prosperiteta, onda kada je sve dobro. Izraelski narod je u vrijeme prosperiteta obožavao Baala, a kad su imali nevolje onda su prizivali Gospodina. Sve ono što se dogodilo njima zapisano je za opomenu nama (1. Korinćanima 10,11), i zato neka sa nama ne bude tako!

Autor: Zoran Tornjanski

NE PROPUSTITE!VIŠE OD AUTORA