Poniznost duše uvijek donosi blagoslov. Ako su naša srca prazna, Bog će ih svojom ljubavlju ispuniti.
Tko želi stupiti u blisku zajednicu s Kristom neka se sjeti riječi Gospodnje: ”Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna koji od moje riječi dršće.” Sagni se ako hoćeš da se uspneš na nebo.
Zar ne govorimo o Isusu ”Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe”? Tako moraš i ti, moraš se poniziti da bi mogao uzrasti. Bog neće uskratiti svoj blagoslov skrušenom duhu. ”Blaženi su siromašni duhom, jer je njihovo kraljevstvo nebesko” cijelim svojim bogatstvom i blagom.
Božja je riznica prepuna darova za dušu koja je ponizna i sposobna da ih primi bez opasnosti da se zbog toga uzoholi. Bog svima daje svoje blagoslove punom mjerom i što više može.
VIDI OVO: 10 karakteristika ponizne osobe
Ako nisi primio blagoslov, onda sigurno nisi bio dostojan da ga primiš. Kad bi nebeski Otac dozvolio da tvoj nepokorni duh pobijedi u njegovom svetom ratu, ti bi ukrao krunu za sebe, a u susretu s novim neprijateljem postao bi Njegova žrtva.
Ako je čovjek iskreno ponizan, Bog će za njega mnogo učiniti. Poniznost nas priprema za blagoslove Božje milosti. Prava poniznost je cvijet koji uljepšava svaki vrt. To je začin koji poboljšava svaku hranu života i daje okus svakoj stvari. Bilo u molitvi ili hvali, bilo u radu ili trpljenju, soli poniznosti ne može biti previše.
Autor: Charles Spurgeon
