U svakoj prilici trebate položiti nadu u Krista, a ne u svog supruga. Nevjerojatne lekcije o braku možemo naučiti od Marije i Josipa.
Budući da sam dvadeset i sedam godina u braku s voljenim nevjernikom, moje su uši prilagođene primjerima i uputama iz Svetog pisma i crkvene povijesti žena koje su vjerovale Bogu, unatoč nevjerstvu svojih muževa. Čitajući evanđeoske izvještaje o Isusovom rođenju nedavno, zatekla me spoznaja: Marijin suprug bio je nevjernik. Barem na neko određeno vrijeme.
U Mateju 1, 18-20, Mariji je „utvrđeno da nosi dijete od Duha Svetoga“. Josipov odgovor na ovu vijest nije bio ponizni odgovor Mariji, kad ju je Gabriel proglasio ženom koju je Bog izabrao za rođenje Sina Svevišnjeg.
U ovom je odlomku mnogo komentara o Josipovu odgovoru na Marijinu neočekivanu trudnoću, ali jednostavno čitanje laika pokazuje da Josipov odgovor na vijest o Kristu koji je začet Mariji nije bio iskaz vjere. To je možda bio strah.
Možda je postojalo vjerovanje da je Marija zatrudnjela s drugim muškarcem kroz silovanje ili počinjenog preljuba s Marijine strane. Svakako ovo nije bilo ponizno uvjerenje u to da obećani Krist dolazi preko njegove zaručnice. To nije bilo štovanje.
Pitam se je li Marija rekla Josipu ono što joj je anđeo rekao ili je pokušala sakriti trudnoću sve dok joj to više ne bi bilo moguće skrivati. No kako god je Josip saznao za Marijino očekivanje, odbacio je vijest i planirao se potajno udaljiti i razvesti od Marije.
Primjer Marijinog vjerovanja
Primjer Marijinog vjerovanja u vezi toga da je ona izabrana majka Mesiji i kontrastni Josipov odgovor kad je saznao da je njegova zaručnica začela po Duhu Svetom, svjedoči o nadi vjernice koja je udana za muškarca koja ne dijeli njezinu vjeru u Krista.
Marija je bila bogoštovna, ponizna i čvrsta u svojoj vjeri. Mogla je izgubiti muža, sredstva za život, čak i život jer je bila trudna čekajući Mesiju. Ali ta je cijena nije odvratila od vjerovanja.
1993. godine, nakon što nas je pastor proglasio mužem i ženom, svirala je Journey’s Faithfully, a moj suprug i ja hodali smo, držeći se rukom pod ruku crkvenim prolazom prema godinama „učenja kako se ponovno zaljubiti.“ Nisam ni slutila da ću tek nakon nekoliko mjeseci shvatiti da moj suprug ne dijeli moju ljubav prema Isusu. Nisam ni slutila da ću dvadeset i sedam godina u našem braku i dalje nastojati pridobiti muškarca kojeg volim za Isusa, koji je mene osvojio.
Na početku našeg braka, Prva Petrova 3 postala je moja zapovijed. 1. Petrova 3, 1-2 kaže: „Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima: ako su neki od njih možda neposlušni Riječi, da i bez riječi budu pridobiveni življenjem vas žena, pošto promotre vaše bogoljubno i čisto življenje.“ Ali tako sam često izobličavala te nade u tešku formulu. Jednadžba je glasila otprilike ovako: „Budi poštovana kršćanska supruga i dobit ćeš muža kršćanina koji će te voljeti.“ To nije ono što govori Prva Petrova poslanica. Biblija je prepuna priča o ljudima poput Marije, koji su poslušali Boga, vjerovali Mu i puno patili.
Mariju strašne stvari nisu odvratile od vjere u Boga
Marija je imala puno toga za izgubiti kada je ponizno i s poštovanjem prihvatila nagovještaj da će nositi u sebi Mesiju. Suprug je razmišljao o tome da se razvede od nje. Mogla je biti kamenovana do smrti pod optužbom da je preljubnica. Ali ove je strašne stvari nisu odvratile. Ona je primjer onoga što je Petar govorio kad je uputio udane žene neka „čine dobro i ne boje se ničega što je zastrašujuće.“
Marijin je primjer, primjer mnogim ženama. Supruge poput mene, udane za muškarce koji su jasno stavili do znanja da ne štuju Krista Isusa. Ali i suprugama poput mnogih mojih prijateljica, udanih za muškarce koji idu u crkvu i koji ponekad odgovore na Božju Riječ ne obožavanjem i poniznošću, već udaljavanjem, izgovorima i odbijanjem poslušnosti.
Josip nije bio ne-religiozni svjetovnjak ili idolopoklonik. Bio je sin Izraela. Prema Matejevom evanđelju, on je bio pravedan čovjek koji se brinuo za Mariju. Nije ju želio posramiti. Izgledao je kao dobar čovjek. Vjerovao je u Boga Abrahama, Izaka i Jakova. Ali nije vjerovao dobroj vijesti da će se obećani Mesija uskoro roditi kroz njegovu zaručnicu.
Tijekom godina imala sam prilike vidjeti sam kako moji prijatelji u kršćanskim brakovima pate od istih grijeha koji su oštetili moj brak. Vjenčanje s muškarcem koji ide u crkvu ne znači da vaša veza neće patiti zbog nevjere vašeg supruga. Svi su kršćani ono što drugi ponekad nazivaju “nevjernicima.” Pavao je rekao da sve što nije od vjere je grijeh (Rimljanima 14,23). Mi i naši muževi ćemo sagriješiti jer ne živimo od vjere, već od nevjere. Josip je sagriješio. Kao što čitamo u nastavku, Josipov odgovor na Marijinu vjeru nije bio jednaka vjera.
Postoje slučajevi kada će oženjeni kršćani doživjeti neravnopravnost u svom odgovoru na Božju poruku. To vidimo ne samo kod Marije i Josipa, već to vidimo i kod drugih u Svetom pismu; kao kad je Abraham svoju ženu Saru predao egipatskim vladarima kako bi spasio vlastitu kožu. Ti su muškarci bili Božji ljudi, ali ponekad nisu uspjeli živjeti od vjere, što je neopravdano opteretilo njihove žene.
O braku Marije i Josipa ne znamo puno. Ali znamo da Marija nije odbacila Josipa na temelju njegove početne nevjere. Bila je u braku s muškarcem koji se trudio povjerovati poruci evanđelja, koju mu je Marija unijela u život. Ali ostala je vjerna. Poput Božjeg vapaja za Izraelom o kojem čitamo u Hošei (vidi Hošea 2,20), možda je Marijina vjernost bio način pomoću kojeg je Josip svog posinka Isusa spoznao kao Gospodina.
Marija nas uči da se Bogu mora vjerovati čak i ako patimo zbog nevjere naših supruga
Bez obzira na to ide li vaš suprug s vama u crkvu i tvrdi li da je kršćanin ili ostaje u vašem domu u nedjelju, a nakon nedjelje jasno priznaje da ne štuje Isusa, Marija nas uči da se Bogu mora vjerovati, čak i ako izgubimo brak i čak i ako patimo zbog nevjere naših supruga.
Bog može poslati anđela koji može probuditi naše supruge u pogledu istine evanđelja, može ih pridobiti nakon života vjernosti, prijateljstva i čvrstoće vjere koja je prisutna kod nas. Ali čak i ako to ne učini, radovat ćemo se Bogu, našem Spasitelju. Naša nada ne leži u tome da nam se muževi pridruže u obožavanju, kao odgovor na evanđelje. Kao kod Marije, naša nada je u „onome koji je moćan“ i koji je učinio velike stvari za nas u Kristu.
Autorica: Sheila Dougal; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Morningbymorning.org
