Pokornost žene u braku nije da ona svoju duhovnu snagu dobiva preko muža. Ono također ne znači živjeti ili djelovati u strahu.
Što pokornost žene nije, prema Prvoj Petrovoj poslanici 3, 1-6?
Kada sam prije otprilike 20 godina propovijedao o ovom odlomku, mnogim je ženama iz moje crkve pomoglo ovo pitanje budući da smo na tekst primijenili pretpostavke iz vlastitog iskustva. Možda ćete čuti da pokornost znači 6 ili 7 stvari, od toga će vam 5 zvučati grozno, a tek 2 u redu.
Ako pristupite Bibliji s vlastitim predrasudama, možda biste mogli izbaciti dijete iz kupke i reći: „Ako pokornost zaista znači to, onda smjesta odlazim.“ To bi bilo jako žalosno. Možda biste imali pravo, možda ne biste, ali bi to svakako bilo žalosno. Dolje sam napisao 6 stvari što pokornost prema mužu u braku definitivno nije. Zaista želim da ih uspijete vidjeti u tekstu:
„Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima: ako su neki od njih možda neposlušni Riječi, da i bez riječi budu pridobiveni življenjem vas žena, pošto promotre vaše bogoljubno i čisto življenje. Vaš nakit neka ne bude izvanjski – pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina. Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno. Tako su se doista i nekoć svete žene, zaufane u Boga, resile: pokoravale su se muževima. Sara se tako pokori Abrahamu te ga nazva gospodarom. Njezina ste djeca ako činite dobro ne bojeći se nikakva zastrašivanja.“ (1 Pt 3,1-6)
Pokornost ne znači slagati se sa svime.
Ženina pokornost ne znači slagati se sa svime, primjerice u kršćanskoj vjeri, jer je muž u Prvoj Petrovoj poslanici nevjernik. Ako u toj situaciji muž kaže: „ Ne možeš ostati u svojoj vjeri, u ovoj obitelji mi štujemo ISIL (ili bilo što drugo).“ Žena kaže: “Žao mi je.“ Moguće je biti pokorna i odbiti razmišljati na način na koji vaš muž kaže da biste trebali razmišljati. Ovaj tekst nema smisla bez toga. Ona je prisegnula na vjernost Isusu Kristu. Isus je sada njezin Gospodar i Kralj. Ona je stranac i prognanik u takvom braku. Njezin muž pripada drugom bogu, a ona je pozvana živjeti s njim. Nemojte se rastajati zbog problema religije.
VIDI OVO: Zašto Bog traži da žena bude pokorna mužu?
Ako on kaže: “Ne želim da budeš kršćanka.“, što bi ona trebala reći? Ona bi trebala reći: “Volim te. Želim ti biti pokorna. Namjera mi je biti ti poslušna. Ali u ovom trenutku, ja nemam izbora. Ja pripadam Isusu.“ On će je možda otjerati. O tome je riječ u Prvoj poslanici Korinćanima, 7. poglavlje. Kad bi se i nevjernik rastao, to bi bila velika tragedija.
Pokoravati se ne znači da se morate slagati s mišljenjima vaših muževa, čak i kad je riječ o temeljnim i ozbiljnim stvarima kao što je kršćanska vjera. Bog vam je podario um. Morate razmišljati. Vi ste osoba, ne samo tijelo ili stroj. Vi ste misaono biće koje je sposobno procijeniti istinitost evanđelja. I ako je istinito, vi vjerujete. Ako on kaže: “Ne smiješ vjerovati u to.“, vi se ponizno i krotko nemojte tome podčiniti.
Pokornost ne znači ostaviti mozak na oltaru.
Možda je ovo ista stvar, ali mora se reći i na ovaj način. Bilo koji muškarac koji kaže:“Ja sam taj koji u ovoj obitelji razmišlja.“, je bolestan i ima bolestan pogled na svoj autoritet. Imao sam priliku razgovarati s jednim takvim parom. Žena je izjavila kako je muž od nje zahtijevao da ga traži dopuštenje za odlazak na toalet. To se zaista dogodilo. Ja sam samo gledao u njega i rekao:“Vi niste dobro. Imate nevjerojatno iskrivljen pogled na subaštinika milosti života. Vi ne razumijete Bibliju. Vi uzmete riječ ‘autoritet’, ili ‘vodstvo’, ili ‘pokornost’, i onda odstupate od Biblije i nadograđujete ove riječi značenjima koja vama pogoduju. Biblija to ne dopušta.“
Pokornost žene nikada ne znači ostaviti mozak na oltaru. Tijekom čitavog braka, muž se suočava s neovisnim mentalnim centrom koji ima mišljenja vrijedna slušanja. To je rad na zajednici ‘jedno tijelo’. Vodstvo ne znači da ne trebate slušati. Ono ne znači čak niti da uvijek imate zadnju riječ. Dobar vođa često kaže: “Bio si u pravu; ja sam bio u krivu.“
Vodstvo preuzima inicijativu. Ponekad pitam, „Tko u vašoj vezi češće puta govori ‘Hajdemo’?“
„Hajdemo nekamo jesti.“
„Hajdemo posložiti financije.“
„Hajdemo iduću nedjelju na vrijeme stići u Crkvu.“
Tko to govori češće? Ako je to žena, imate problem, i problem je u muškarcu. Ako je to muškarac, ona je vjerojatno sretna jer ona ne želi biti ta koja stalno mora govoriti „hajdemo“. Žene ne žele često govoriti „hajdemo“. Generalno – znam da generaliziram – vodstvo znači preuzimati inicijativu zbog koje se žene dobro osjećaju. Ono ne znači diktaturu, neslušanje pa čak ni imanje zadnje riječi.
Kad biste moju ženu upitali: „Kako pokornost izgleda kod Pipersa?“, jedna stvar koju bi ona zasigurno rekla jest: “Mi smo odmah u početku postavili principe da ukoliko se ne možemo složiti, Johnny je taj koji će odlučiti.“ To je zaista osnova. I gotovo se nikad to ne događa. Jedan od razloga što se nikad ne događa je taj što smo dugo vremena zajedno i znamo što onaj drugi misli. Još jedan važan razlog je taj što ja često popuštam Noel. Ne moram biti u pravu, ne mora uvijek sve biti po mom i ne moram imati posljednju riječ.
Pokornost ne znači da se ne morate truditi utjecati na vašeg muža.
Pokornost ne znači ne truditi se utjecati ili promijeniti vašeg muža. Pravi smisao teksta jest: „Pridobijte ga.“ Njezin je život posvećen mijenjanju tog supruga iz nevjernika u vjernika. Možete li zamisliti da netko kaže da pokornost znači „prestati mijenjati svog supruga“? Razumijem zašto bi to netko i rekao. Ali, ako vaš muž ili vaša žena živi u grijehu ili nevjeri, vi ih želite promijeniti; i ne biste bili osoba puna ljubavi da ne želite – ili da ste to prestali željeti. Ovo bi možda nekima moglo zvučati nepokorno, ali biblijski – nije.
Pokornost žene nije stavljanje suprugove volje ispred volje Isusa Krista.
Pokornost nije stavljanje suprugove volje ispred volje Isusa Krista. Krist je sada njezin Gospodar, i u ime volje Gospodnje, ona će se pokoriti svome mužu, ali on nije njezin Gospodar. Prema tome, kad god mora izabrati između te dvije stvari, ona izabire Isusa. Ako njezin suprug kaže: „Hajdemo se upustiti u prevaru novcem“, ili „Hajdemo imati grupni seks“, njezin je izbor jasan. Ovdje izabire Isusa. Ona to neće reći na ohol ili arogantan način, već ljupko, ponizno i čeznutljivo. On će biti sposoban prepoznati u njoj čežnju koja govori da ona ne želi da on to čini kako bi mogla uživati u njemu kao svom vođi. Razumijete li me? „Neću ići za tobom u ovome i ne prihvaćam tvoje vodstvo, ponašanjem koje ti kaže da te želim slijediti, ali ne mogu u ovom trenutku, ne na ovaj način.“
VIDI OVO: Kako dvoje postaju jedno tijelo u braku?
Pokornost ne znači da ona svu svoju duhovnu snagu dobiva preko muža.
Pokornost ne znači da žena svu svoju duhovnu snagu dobiva preko muža. U ovom tekstu, muž njoj ne daje nikakvu duhovnu snagu, a ona je ipak ima mnogo. Njezina je nada u Bogu. Ona vjerojatno svake nedjelje prije nego on ustane ide na misu, gdje dobiva potrebnu snagu i oblikuje svoj svjetonazor.
Pokornost ne znači živjeti ili djelovati u strahu.
Ova je bogobojazna žena neustrašiva.
Ja volim Pismo. Komplementaran sam. Vjerujem da su muškarci pozvani na jedinstven oblik vodstva u braku. Vjerujem da su žene pozvane na jedinstveni oblik pokornosti u braku. I vjerujem da je to predivna stvar – način na koji se te dvije uloge isprepliću i služe jedna drugoj. Ako istražujemo dubine Pisama i proučavamo ista, unatoč tome što su napisana u drugačijim vremenima, ona će oblikovati današnji brak u predivnu stvar.
Prema tome, s obzirom na sve što sam rekao da pokornost nije, definirat ću pokornost u braku na sljedeći način: Pokornost je određeni poziv žene da časti i odobrava suprugovo vodstvo i tako mu pomaže ispunjavati svrhu u skladu sa svojim darovima.
Autor: John Piper; Prijevod: Suzana Z.; Izvor: DesiringGod.org
