Iako možda mislimo o sebi kao ljudima koji vole mir, kad jednom predamo svoje živote Isusu, ulazimo u ratnu zonu. Borba je između dobra i zla – između Boga i Sotone, trenutnog kneza ovoga svijeta.
Mi koji pripadamo Mesiji Isusu ne smijemo samo proglašavati našu vjernost; već biti spremni braniti sebe i druge od napada. Borba, premda se ne borimo fizičkim oružjem, jednako je realna kao i rat, a pobjeda zahtijeva borbenu strategiju. Znajući to, možemo naučiti iz Davidove taktike protiv Golijata (1. Samuelova 17).
David je bio mlad i neobučen za borbu, pastir, a ne vojnik. Golijat, iskusan gladijator, bio je veći i jači. Ipak, uz Božju pomoć, David je pobijedio.
David je bio ispravno motiviran
Nagrade koje je obećao kralj Šaul za čovjeka koji bi porazio Golijata (1. Samuelova 17,25) nisu motivirale Davida, niti ga je motivirala želja da iskorijeni sramotu izraelske vojske. Namjeravao se boriti protiv Golijata da obrani čast Gospodina. U stihu 26 je uzviknuo: „Ta tko je taj neobrezani Filistejac da izaziva postrojbe Boga živoga?“
Ako odaberemo pogrešnu borbu, ili čak pravu borbu iz sebičnih razloga, možemo ostati poraženi. Ipak, jedan je razlog uvijek ispravan: obrana Božje Riječi i Njegove časti, kojoj velika većina ili prkosi ili odbacuje Njegovo postojanje – svijet za koji nam Efežanima 2,2 i 6,12 govori da je pod utjecajem i upravljanjem Sotone, glavnog Božjeg neprijatelja.
David se nije bojao neprijatelja
David je znao da je Golijat, „neobrezani Filistejac“ jak, vješt i opremljen teškim oklopom. Ipak, Filistejci su se pouzdavali u Dagona, boga ribe i pukog idola koji se ne može mjeriti sa živim Bogom. Izjednačite riječi „neobrezani Filistejac“ s „neobrezanima u srcu kroz Novi savez“ i analogija će se uklopiti i u naše sadašnje okolnosti.
Živimo u doba kada su mnogi zaslijepljeni filistejskim oružjem bogatstva, sofisticiranosti i intelektualizma da ne vide Boga koji je pun ljubavi i koji ih želi spasiti od uništenja. Sotona često koristi takve bezazlene, brižne i časne ljude da prenose filozofije i stavove koji ovaj svijet drže u sukobu i daleko od Božjeg svjetla i otkupljenja u Kristu. Ipak, Sveto Pismo nas uvjerava da je Duh Sveti koji prebiva u Božjem narodu jači od kneza ovoga svijeta (1. Ivanova 4,4). Njegovom silom u nama, mi vjernici koji smo otkupljeni krvlju, obrezani u srcu, bez straha možemo braniti Božju Riječ i Božje istine. Možemo razoružati one koji se svjesno ili nesvjesno naoružavaju Sotoninim arsenalom. Možemo rušiti uporišta i obarati argumente i svaku uznositost koja se uzdiže protiv spoznaje Boga (usp. 2. Korinćanima 10,4-5), sa sigurnošću da će nam dati pobjedu.
David je odabrao svoje oružje
Kako bi se uskladio s neprijateljskim oružjem, Šaul je ponudio Davidu vlastiti oklop i oružje. Iako je ponuda bila dobronamjerna, David je odbio. Znao je da bi to bilo pogrešno, jer iako je oprema bila najbolja, za njega nije bila prikladna. Umjesto toga, izabrao je samo nevidljivi štit Božje zaštite i praćku koja mu je, uz Božju pomoć, donijela prošle pobjede dok je čuvao svoje ovce.
Jednako ozbiljnu pogrešku bismo i mi napravili da se borimo s neprijateljevim izborom oružja, ili nečim neprikladnim što nam pomagač dobronamjerno može ponuditi. Moramo odabrati odgovarajuće oružje za koje imamo vještinu. Mač Božje Riječi uvijek je prikladan. Ješua se borio protiv Sotonina iskušenja s Pismom (Matej 4,4-10). Mi u Tijelu Kristovu imamo i druga oružja – razne darove Duha opisane u 1. Korinćanima 12,4-11. Oni koji su blagoslovljeni određenom vještinom, talentom za govor ili komunikaciju, ustrajnošću u molitvi, velikom vjerom, nekim posebnim uvidom ili velikim spoznajama u Svetom Pismu trebaju koristiti taj dar u borbi za Boga.
David se postupno odnosio prema problemu
Prvo je shvatio da je netko potreban da bi se borio. Onda je smjerao sam to učiniti. Čvrsto je rekao Šaulu: „Sluga će tvoj ići i boriti se s tim Filistejcem“ (1. Samuelova 17,32). Nakon što se obvezao, David je tražio odgovarajuće oružje. Konačno, kad je ocijenio Šaulov oklop neprikladnim, izabrao je ono što je već isprobano i istinito – pet kamenova za svoju pouzdanu praćku.
David je držao svoj otpor na daljini
David je bio oprezan u svom pristupu Golijatu. Potrčao je prema njemu kako bi došao na kratku udaljenost i srušio ga kamenom iz svoje praćke. Tek si je tada dopustio da se dovoljno približi Golijatu da ga ubije golemim mačem.
Poput Davida, ne bismo se trebali ugroziti približavanjem neprijatelju. Trebali bismo biti dovoljno blizu da se borimo po vlastitim uvjetima, ali dovoljno daleko da ne bismo bili ranjeni. Dok gađamo u Gospodinovoj snazi i zaštiti, pogodit ćemo cilj i pobijediti u borbi. Konačno, kao što su Filistejci pobjegli kad su izgubili bitku (1. Samuelova 17,51), tako za nas vrijedi obećanje da ako se odupremo đavlu, on će pobjeći od nas (Jakovljeva 4,7).
Zato budite poput Davida, učite i borite se s našim Golijatima za Boga. Poput Davida, sjetimo se da je naš razlog pravedan. Budimo hrabri u Gospodinu, koristeći se vještinama koje nam je dao, i On će nam dati pobjedu.
Autor: Ceil Rosen; Prijevod: Vesna L.; Izvor: jewsforjesus.org
