Plače li Bog? Brzi odgovor je “da”. Kada je Bog uzeo ljudsko obličje i došao na zemlju živjeti među nama, osjetio je širok spektar ljudskih emocija koje i mi osjećamo.
Jecanje ili plakanje je ljudski odgovor na snažne emocije, bilo dobre ili loše. Neki ljudi plaču više od drugih, ali većina nas je plakala u vrijeme jake tuge, iskrene radosti ili ogromnog olakšanja. Budući da su ljudska bića stvorena na “sliku Božju” (Postanak 1,27) i Biblija opisuje Boga s emocijama sličnim našim, možemo se s pravom pitati – plače li Bog?
Isus je plakao zbog drugih ljudi
Brzi odgovor je “da”. Kada je Bog uzeo ljudsko obličje i došao na zemlju živjeti među nama (Filipljanima 2,6-11), osjetio je širok spektar ljudskih emocija koje i mi osjećamo (Hebrejima 4,15). Evanđelja bilježe razne emocije koje je Isus izrazio, uključujući i par prilika gdje je plakao zbog drugih ljudi (Ivan 11,35; Luka 19,41).
Plakao je u Getsemanskom vrtu
Isus je također plakao u Getsemanskom vrtu, noć prije svog uhićenja, kada je sa strahom molio Oca da nađe drugi put spasenja za nas (Matej 26,38-39). Hebrejima 5,7 govori: “On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti.” Pošto je Isus Bog u tijelu, možemo reći da kada je Isus plakao – Bog je plakao.
Bog je odlučio emotivno odgovoriti na naše izbore
Trebalo bi primijetiti da je Bog kao Čovjek (Isus) iskusio ljudski život, dok Bog kao Duh (Otac) nije. Kada je Bog postao čovjek, On je ušao u ljudsko iskustvo i identificirao se s nama u svakom pogledu, osim u pogledu grijeha. Kao Vladar svemira, Bog kao Duh ne mora prolijevati suze, jer ga nijedna emocija ne preplavljuje. Iako ima emocije, On drži sve pod kontrolom i čini kako želi (Psalam 115,3; 135,6; Job 23,13; Daniel 4,35). Iako Gospodinu ništa ne treba od nas, On je izabrao emotivno odgovoriti na naše izbore:
- Tužan je kada zgriješimo protiv Njega (Postanak 6,6; Psalam 78,40).
- Može biti isprovociran da se naljuti kada ga odbacujemo (Izaija 65,1-3; Jeremija 8,19).
- Osjeća ljubomoru zbog našeg idolopoklonstva i svjetovnosti (Izlazak 20,5; 34,14; Jošua 24,19).
- Raduje se u ljubavi koju pokazuje svojoj djeci (Sefanija 3,17; Izaija 62,5).
- Mrzi zlo (Psalam 5,5; 11,5; Izreke 6,16).
- Suosjeća sa svojim stvorenjem (Psalam 103,8; Joel 2,13).
Bog se može rastužiti, ali nigdje u Pismu ne vidimo indikaciju da Gospodin Bog nad Vojskama (Zaharija 8,14; Izaija 22,14) lije suze. Isus je lio suze, pokazujući nam Božju tugu na ljudski način. Jedan od razloga zbog kojih je Isus došao na zemlju je da nam pomogne shvatiti Boga. Rekao je učenicima: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” (Ivan 14,9). Njegova iskustva i doživljaji nam pomažu da ljudski shvatimo neshvatljivo.
Bog razumije naše osjećaje
Teško je objasniti boje osobi slijepoj od rođenja. Ne mogu se s ničim usporediti. Tako je i s duhovnom stvarnošću. Isus nam je pokazao Oca, tako da ga možemo shvatiti. Biblija je ispunjena slikovitim ilustracijama i fizičkim usporedbama jer je to jedini način na koji možemo razumjeti nefizičke istine.
Pa, kada u Bibliji piše da je Isus plakao, Bog nam je htio pokazati da razumije naše osjećaje. On nas je stvorio sa sposobnošću plakanja. Dopustio je sebi da plače u tijelu dok je živio među nama. Jedan od razloga zbog kojeg Bog na nebu ne mora plakati je što vidi izvana početak i kraj. Mi često plačemo jer smo zarobljeni u emocijama, i ne možemo vidjeti iz njih. Bog nikad ne doživljava te osjećaje. Nikad ga ne zarobljavaju emocije i uvijek može vidjeti mimo njih. On već zna da će Njegov plan uspjeti, pa nije uznemiren, nema strah niti je preplavljen emocijama (Izaija 46,9-11). Tijekom svog života na zemlji, Isus nam je pokazao da Bog plače s nama, iako možda ne na isti način i iz istih razloga.
Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivana R.
