Salomonova Pjesma nad pjesmama slavi se kao najbolja ljubavna pjesma ikada napisana. Ipak, vrlo ju je teško za razumjeti. Komentatori kroz stoljeća imali su neslaganja u vezi osnovnih pitanja kod tumačenja: je li to jedinstvena pjesma sa koherentnom radnjom ili antologija više neovisnih, ljubavnih pjesama? Koliko likova postoji ondje? Koja je Salomonova uloga u Pjesmi? Posebno značajno pitanje za kršćanske čitatelje glasi: kako Pjesmu možemo povezati s Kristom?
Povijesno, većina kršćanskih i židovskih tumača favorizirali su alegorijsko tumačenje Pjesme, gledajući na tekst kao na simbolično ukazivanje na dublju, duhovno istinu. Za mnoge židovske tumače, ljubavnici iz Pjesme su shvaćeni kao Bog i Njegov narod saveza, Izrael. Barem od vremena Origena iz Aleksandrije u trećem stoljeću, većina kršćanskih čitatelja shvaćala je Pjesmu kao simboliziranje Kristovog odnosa ili sa pojedinačnom dušom ili s cijelom Crkvom.
S nekoliko iznimaka, alegorijsko tumačenje prevladalo je sve do 19. stoljeća. S usponom modernog tumačenja došlo je do promijenjenog naglaska na doslovno značenje teksta, zajedno sa sumnjama usmjerenim prema alegorijskim čitanjima. Kao rezultat toga, mnogi komentatori danas ne vide Pjesmu ništa više od izražavanja seksualne ljubavi između muškarca i žene. Oni često govore kako se alegorijsko tumačenje ne može opravdati samim tekstom te da takav pristup više govori o pretjeranoj čednosti tradicionalnih, kršćanskih čitatelja kada se govori o temi seksa.
No što ako ne moramo sukobiti tradicionalna i moderna čitanja jedna protiv drugih? Što ako je moguće Pjesmu shvatiti i kao proslavu bračne intimnosti i kao alegoriju Krista i Crkve? Rastući broj evangelista danas, kao što su James Hamilton i Alastair Roberts, ukazali su na to da Pjesma zapravo poziva na takav pristup.
Objedinjavanje doslovnog i alegorijskog
Ovdje bih želio ponuditi tri dijela dokaza za objedinjavanje doslovnog tumačenja sa alegorijskim.
1. Njezino mjesto u Kristocentričnom kanonu
Kršćani prepoznaju da je Biblija, iako napisana kroz slijed mnogih stoljeća od strane mnogih različitih ljudskih pisaca, nadahnuta jednim, božanskim Piscem, zbog jedne, sveobuhvatne svrhe. Biblija je fundamentalno priča koja nas usmjerava na Isusa. Krist se sam prema Bibliji tako odnosio. Na primjer, kada je razgovarao sa učenicima na putu prema Emausu, Isus je tvrdio da cijeli Stari zavjet ukazuje na Njega. (Luka 24, 27; Ivan 5, 46) S obzirom na to da je Pjesma nad pjesmama dio biblijskog kanona, prikladno je pitati se kako taj tekst ukazuje na Isusa.
Možemo isto tako razmatrati načine na koje se Pjesma u kasnijim, novozavjetnim spisima odražava. Premda je točno da Novi zavjet ne sadrži nikakve izravne citate Pjesme nad pjesmama (s iznimkama u vezi kojih se može potencijalno raspravljati, poput Ivan 7, 38, gdje se citira Pjesma nad pjesmama 4, 15), postoji mnoštvo aluzija koje snažno ukazuju na utjecaj Pjesme.
Na primjer, netko može ljubavnikovo kucanje na vrata ljubljene (Pjesma 5, 2) usporediti s Kristovim riječima: „Pazite, stojim na vratima i kucam“. (Otkrivenje 3, 20) Prizor Krista kao ”mladoženje” (Matej 25, 1-13; Ivan 3, 29; Otkrivenje 19, 6-9) također prikazuje Pjesmu. Neki tumači su na sličan način primijetili bliske verbalne povezanosti između ženinog korištenja mirisnog narda (Pjesma 1, 12) i Marijinog posvećenja Isusa miomirisnim nardom. (Ivan 12, 1-3). Slično i ženino traženje ljubljenog (Pjesma 3, 1-5) i potragu Marije Magdalene za Kristom u praznoj grobnici. (Ivan 20, 1-18)
Ako su pisci Novoga zavjeta razumjeli i primjenjivali teme Pjesme na način da su ih povezivali s Kristom, onda je i za nas ispravno da tako činimo.
2. Dokazi unutar same Pjesme
James Hamilton identificira tri aspekta Pjesme nad pjesmama koji nas usmjeruju na Krista: mjesto radnje, radnja i njezin junak.
Dvije lokacije koje daju mjesto radnje su vrt i Jeruzalem, Davidov grad. Ovo je u usporedbi s biblijskom fabulom u širem smislu, koja počinje u neodržavanom Edenu i završava u novom Jeruzalemu, prikazujući smjer čovječanstva kako je Bog planirao. Pjesma je također knjiga ”više osjetila”, ispunjena začinima i plodovima koji čitatelja uključuju u okoliš koji podsjeća na Eden. U stvari, kaže Hamilton, „najbliže što ćemo biti blizu Edenskog vrta u cijeloj Bibliji jest kroz pjesništvo Pjesme nad pjesmama“.
Radnja Pjesme prati težnju i konzumaciju ljubavi između muškarca i žene, a ipak njihova intimnost nije prekršeno sramotom i neprijateljstvom, koje je nastalo zbog pada.
Junak Pjesme nad Pjesmama je Salomon (ili barem idealizirana verzija Salomona), Davidov sin, koji predstavlja liniju kroz koju će blagoslovi obećani Abrahamu (Postanak 12, 1-3) doći do izražaja i poništiti prokletstva iz Postanka 3. Svi ovi aspekti Pjesme ukazuju na veće ispunjenje u Kristu, konačnom Davidovom Sinu, čije spasonosno djelovanje nadvladava grijeh i sramotu te obnavlja naš ljubavlju-ispunjen odnos s Ocem.
3. Tajna samoga braka
Možda najsnažniji argument za alegorijsko shvaćanje Pjesme je simbolička priroda samoga braka. Kroz Bibliju, brak se tumači kao metafora Božjeg odnosa sa Njegovim narodom. Brak proroka Hošee sa nevjernom Gomerkom trebala je biti živa usporedba Božjeg posvećenja nevjernom Izraelu. (Hošea 1, 2) Izrael je drugdje opisan kao Božji ”voljeni”, (Jeremija 11, 15; 12, 7) s kime Bog ulazi u bračni savez. (Ezekiel 16, 8)
Osobito su značajne Pavlove riječi u Efežanima 5, gdje Pavao upućuje ženama da budu pokorne svojim muževima, a muževima da vole svoje žene. Pavao govori o jedinstvu jednog tijela, opisano u Postanku 2, 24 i piše: „Tajna je to velika. Ja smjeram na Krista i na Crkvu“. (Efežanima 5, 32)
Kada kršćanski muž vjerno ispunjava svoju ulogu u vođenju i ljubavi prema svojoj supruzi i kada kršćanska žena ispunjava svoju ulogu u pokazivanju časti i poštovanja prema svome suprugu, tada se prikazuje evanđelje na način na koji niti jedna druga ljudska institucija to ne može. Stoga, opravdani smo kada kažemo da je Pjesma nad pjesmama alegorija Krista i Crkve, jer sam brak je osmišljen kao alegorija Krista i Crkve.
Poboljšani bračni priručnik
Kada razmatramo kanonski kontekst Pjesme, ono o čemu ona govori i prirodu samoga braka, na dobrom smo putu kada primjenjujemo ovu knjigu na Krista i Njegovu mladenku, Crkvu. Ovo ni na koji način ne zanemaruje ono što knjiga ima za reći o seksualnoj ljubavi između muža i žene. Ako bilo što, onda ovakav pristup samo dodatno pojačava ono što Pjesma kaže o braku, na način da spaja brak sa važnošću koje nadilazi tjelesno zadovoljstvo, koje brak pruža.
Pjesma nad pjesmama služi kao prekrasan podsjetnik da pobožan brak odražava Gospodinovu strastvenu ljubav prema Njegovom, vlastitom narodu.
Autor: Kyle Dillon; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za portal Novizivot.net.
