Što je to patnja? Život je prepun uspona i padova, za koje smo sami krivi ili ih je nešto prouzročilo. Međutim, gledajući nevino dijete kako pati dođe nam da se zapitamo je li to kušnja, je li to povezivanje, jačanje obitelji, što iz toga treba izvući?!
Gledajući u dijete iscrpljeno, golo, izmučeno od pretraga, razmišljam… Isus je isto sam trpio na križu, nevin i bez grijeha, preuzimajući naše grijehe na sebe. Isus se rodio gol u štalici kao nemoćno djetešce željno i ovisno o brizi roditelja. Tada shvaćam, kad Bog i dopušta patnju, mi postajemo njegovi supatnici i shvaćamo što je On žrtvovao radi nas iz ljubavi. Darovao je Sina, u potpunosti je odbacio svoj ego i oplijenio se za nas.
U rečenici: „Ja želim!”, izbaci ovaj „Ja” iz rečenice i neće više biti tvog ega, zatim izbaci „želim” te neće biti više tvojih želja, ostat će samo uskličnik(!). Ispred uskličnika stavi rečenicu „Bog je na prvom mjestu i vjerujem mu” i problem je riješen ili kako savršeno stoji pisano u Svetom pismu „On mora rasti, a ja se umanjivati„(Iv 3,30)!
U redu, shvaćam, stoga si osvješćujem, unatoč potpunoj slobodi koju si mi darovao, moj život je isključivo Tvoj život. Ti si mi ga podario, te sam na Zemlji kako bih ljubio sve ljude i bio svjedokom Radosne vijesti. Hvala Ti na svakom poklonjenom danu i molim Te, kako bi mi kršćani bili istinsko svijetlo ovog svijeta. Kad dan, postane noć, da mi kršćani i dalje revno slijedimo Tebe, jer ti si jedini vječan, a ostalo je prolazno. Tako i ova patnja, bol,nemir … do susreta!
Autor: Robert Ivan Miksić
