Na Isusov križ bila je pribijena poruka. Ne baš vidljiva, ali je bila. Što je Pilat dao napisati? Dao je napisati više od onoga što znaš. Je li Pilat namjerno napisao poruku i dao je pribiti na križ?
Naravno, mi znamo ono što je doista važno. Na križu Isusa Krista pribijen je svaki grijeh kojeg smo počinili ili ćemo počiniti. Isus je preuzeo na sebe naše grijehe i platio za njih svojom krvlju te time otvorio put spasenja svima koji mu dolaze u vjeri. No, tu je još jedna poruka, pribijena na križ. Bila je napisana na komadu drveta, postavljena iznad glave Jaganjca Božjega, i proglasila Isusa ne samo Kraljem nego i velikim Ja jesam.
Skrivena poruka zapisana na drvetu
Ova je poruka remez. U židovskoj hermeneutici (proučavanju Pisma), remez je nagovještaj skrivene poruke ili dubljeg značaja. To je nešto „ispod površine“ ili „iza riječi“ što otkriva drugu poruku ili dublje razumijevanje. Remez nalazimo na komadu drveta kojeg je Pilat naredio da pribiju na Isusov križ. Stvarno je nevjerojatno što je Pilat naredio da se napiše.
Pismo nam govori da je Pilat postavio Isusu pitanje: „Jesi li ti kralj židovski?’ A on mu, odgovorivši, reče: ‘Ti kažeš’“ (Luka 23,3). Sljedeće nam je rečeno da je Pilat ponudio oslobođenje jednog od zatvorenika te u obraćanju Isusu koristio titulu „kralja židovskoga“:
„A u vas je običaj da vam o Pashi jednoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?“
Židovi nisu prihvatili ovu ponudu, nego su povikali: „Raspni, raspni ga!“ (Luka 23,21). Stoga je Pilat osudio Isusa na raspeće.
Titlon
Za Rimljane je bilo uobičajeno na svaki križ staviti znak. Ovaj je znak označavao zločin za kojeg se teretila osoba koja se razapinje. Znak se zvao titlon i sadržavao je službenu objavu od strane glavnih službenih vlasti. Pilat je napisao natpis i dao ga pribiti na vrh Isusovog križa.
„A napisa Pilat i natpis pa stavi na križ. A bijaše napisano: ISUS NAZAREĆANIN, KRALJ ŽIDOVSKI“ (Ivan 19,19).
To je uvelike naljutilo židovske svećeničke glavare, koji su zahtijevali od Pilata…
„Nemoj pisati: ‘Kralj židovski’, nego da onaj reče: ‘Kralj sam židovski’“ (Ivan 19,21).
Pilat im je odgovorio:
„Što napisah, napisah!“ (Ivan 19,22).
Na grčkom, Pilat je u odgovoru velikosvećenstvu koristio prošlo vrijeme, koje zapravo znači: „Ono što sam napisao zauvijek će ostati napisano.“ I tako je ostalo napisano – ne samo na križu tog dana nego tijekom čitave povijesti od toga vremena nadalje.
Što je toliko naljutilo svećeničke glavare?
Ovdje nalazimo remez, odnosno skrivenu poruku. Da, znamo da svećenički glavari nisu htjeli priznati Isusa Nazarećanina kao židovskog kralja, ali možda je tu nešto mnogo dublje što ih je još više uznemirilo i poremetilo.
Informacija koja slijedi je nešto što sam naučio iz biblijskog proučavanja Chucka Misslera (khouse.org). Dajem vam ju na razmatranje i potičem vas da istražite Pismo i vidite je li tako (Chuck Missler bi vam rekao isto). Veoma je zanimljiva i ima svoju vrijednost. Tu je svakako poruka, no je li to bila Pilatova namjera ne znamo. Isto tako, ne znamo je li to pobudilo gnjev svećeničkih glavara, ali postoji razlog da vjerujemo kako su vidjeli poruku na natpisu i razumjeli što proglašava.
Epitaf iznad Isusove glave
Pilat možda nije razumio što čini dok je davao upute koje se riječi trebaju upisati na znak smješten iznad Isusove glave. Zahtijevao je da riječi, Isus Nazarećanin, kralj židovski, budu napisane na sva tri jezika tog doba. Hebrejski je bio narodni jezik ljudi u Jeruzalemu, zemlji u kojoj je Isus bio razapet. Grčki je bio uobičajeni jezik tog vremena. A latinski je bio službeni jezik vladajućih snaga tog doba, Rima.
„A napisa Pilat i natpis pa stavi na križ. A bijaše napisano: ISUS NAZAREĆANIN, KRALJ ŽIDOVSKI. Taj su dakle natpis pročitali mnogi od Židova, jer je mjesto gdje je Isus bio razapet bilo blizu grada. A bijaše napisano hebrejski, grčki i latinski“ (Ivan 19,19-20).
Remez se razumije kao natpis na hebrejskom. Sjetite se da se hebrejski jezik piše s desna na lijevo, stoga glasi:
Židovi Kralj Nazarećanin Isus
HaYehudim v Melech HaNazarei Yeshua
U akrostihu koji se dobije iz tih riječi nalazi se poruka. Akrostih je oblik pisanja u kojem su prva slova svake riječi, rečenice ili odlomka nanizana zajedno kako bi se dobila riječ ili poruka (to zovemo akronim).
Akrostih nalazimo u svim hebrejskim spisima, uključujući knjige kao što su Tužaljke, Estera, Levitski zakonik, Izreke 31 i brojni psalmi – ponajviše najduži Psalam 119, koji je podijeljen u pododjeljke od kojih svaki počinje slovom hebrejskog alfabeta.
Akrostih formiran od prvih slova svake riječi na natpisu (titlonu), kojeg čitamo s desna na lijevo, jest YHVH. Stoga, iznad Isusove glave, napisano u akrostihu, otkriva se „YHVH“, što je Jahve ili Jehova. To je savezno Božje ime, kojeg je dao svojem narodu. Također je poznato kao tetragram, Božje ime koje se teško izgovara, kao i veliki Ja jesam.
Tko je znao?
Je li Pilat znao što je dao napisati? Ne postoji način da to saznamo sa sigurnošću, ali da je Pilat napisao ove riječi u nekom drugom nizu ili s više ili manje riječi, ne bi otkrivalo istu poruku.
Jesu li Židovi znali što je Pilat napisao? Imamo dobre razloge da u to sumnjamo, zato što su Židovi tog vremena razumjeli i prepoznavali akrostih zbog svoje uobičajene uporabe u toliko mnogo svojih spisa.
Jesu li svećenički glavari i farizeji znali da je Isus Bog? Opet ne znamo sa sigurnošću, ali postoje razlozi da mislimo da jesu. Znamo da su osjećali prijetnju od strane Isusa i ozbiljno shvatili prijetnju da će se Isusovi predani sljedbenici suprotstaviti njihovom religijskom sustavu. To je bilo jasno kada su svećenički glavari i farizeji tražili da se osigura grob i dokazali da je Isus rekao da će uskrsnuti od mrtvih (Matej 27,62-64). Izrazili su zabrinutost da bi Njegovi sljedbenici mogli ukrasti Njegovo tijelo.
Pilat se složio s njihovim zahtjevom da se grob osigura, te su „zapečatili kamen“ (Matej 27,65-66). Na taj način, Pilat je pružio dodatni dokaz o sili uskrsnuća Isusa Krista. Nijedan čovjek nije mogao premjestiti taj kamen, niti proći pokraj postavljenih stražara.
Isus, Nazarećanin, kralj židovski = Jahve
Zabavno je pronaći remez (skrivenu poruku). To je otkrivenje dublje tajne koja nam daje još jedan razlog da se radujemo u Gospodinu i svemu što nam je objavio u svojoj Riječi. To je podsjetnik nadahnuća božanske prirode na svakoj stranici Biblije, te da nam u svojoj Riječi, Bog otkriva sve što nam je potrebno da bismo se pouzdali u Njega u svemu.
Bog nam i dalje sve više i više otkriva o sebi kroz svoju Riječ. Budi dobar učenik Riječi i provjeravaj svaki nauk u odnosu na Pismo. Istražuj duboko i nauči više o Onome koji je sve u svemu. On je kralj židovski i kralj naših srca.
„Jer, evo, kraljevstvo je Božje među vama!“ (Luka 17,21).
„Ta kraljevstvo Božje je… pravednost i mir i radost u Duhu Svetome“ (Rimljanima 14,17).
Autor: Shari Abbot; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Reasonsforhopejesus.com
