Kada je nesretnim slučajem oslijepio, Petar je mislio da neće ostvariti ništa što želi. No onda se trgnuo, i ostvario čak i više.
Naime, rođen je slijep na jedno oko, a drugo je izgubio u groznoj nesreći s četrnaest godina. Mladi Petar pomagao je ocu oko rezanja mesa. Zaklali su tele, a otac je sjekiricom sjeckao meso koje će kasnije jesti. Petar je držao donji dio teleta, već s mislima negdje daleko. Naime, trebao se uskoro upisati u srednju školu i razmišljao je koji će smjer odabrati. Razmišljao je o trgovačkoj školi. Kad je tele počelo kliziti iz njegovih ruku, Petar se sagnuo i jednostavno našao na krivome mjestu u krivo vrijeme … Otac ga nije čuo, a sjekirica se zarila u njegovo drugo, zdravo oko, piše generacija.hr.
Liječenje je trajalo godinu dana, u Splitu i Zagrebu. Međutim, Petar je ostao slijep na oba oka.
Danas je zaposlen, oženjen, otac
Pogodilo ga je, samo on zna koliko, no izborio se i postao uporna i jaka osoba, također i vrhunski sportaš i profesionalac.
“Nisam se mogao pomiriti nikako s tim, nekako sam se bio zatvorio u sebe. Ali bio sam uporan kad sam izgubio vid …”
Došao je iz Posušja u Zagreb gdje se počeo baviti sportom. Pronašao se u atletici – ni više ni manje nego trčanju. Svakodnevno treniranje dovelo ga je do šestog mjesta na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, devetog na Paraolimpijskim igrama u Pekingu i četvrtog na Europskom u Grčkoj. Petar je prva slijepa osoba koja se natjecala na Paraolimpijskim igrama iz atletike pod okriljem hrvatske zastave. Impresivno, zar ne?
